«Samy strašny dzień byŭ učora — ź miecham na hałavie». Biełarus-juryst Navalnaha raspaviadaje pra zatrymańnie, departacyju, pratesty i pałac Pucina

21 studzienia ŭ Maskvie zatrymali Uładlena Łasia — jurysta Fonda baraćby z karupcyjaj Navalnaha. Jaho, hramadzianina Biełarusi, pratrymali troje sutak pad vartaj, a paśla departavali z Rasii — z zabaronaj ujezdu až da 2026 hoda.

26.01.2021 / 02:08

Siońnia Łoś znachodzicca nie ŭ Rasii i nie ŭ Biełarusi — a niedzie za miažoj. Pra svajo zatrymańnie, pracu ŭ Fondzie baraćby z karupcyjaj, Alaksieja Navalnaha, Śviatłanu Cichanoŭskuju i pratesty jon raspavioŭ «Našaj Nivie».

«Naša Niva»: Vas zatrymali 21 studzienia ŭ maskoŭskim hateli. Jak heta zdaryłasia i čamu?

Uładlen Łoś: Apošnija dni było vidavočna, što za majoj kvateraj viadziecca nazirańnie. Palicyja ŭsiu noč siadzieła ŭ mašynie i čakała, kali ja vyjdu z kvatery. Ja razumieŭ, što heta budzie zatrymańnie, paśla štraf ci aryšt.

Tamu ja dačakaŭsia momantu, kali jany adjeduć, i vyrašyŭ, što da mitynhu lepš pažyć u inšym miescy, dzie mianie chutka nie zmohuć adšukać. Ja źniaŭ numar u hateli «Panarama». 

21 studzienia ŭ dźviery numara pahrukali, było čałaviek 15. U numar zajšli troje — ja papiaredziŭ, kab usie nie zachodzili, bo viedaŭ, što nie zmahu sačyć za imi, kab mnie ničoha nie padkinuli.

Jany paviedamili, što treba pierapisać maje pašpartnyja danyja i pajechać u adździeł palicyi, kab raspavieści tam, što zdaryłasia. Palicyja nibyta atrymała zvanok, što ŭ maim numary niešta adbyvajecca, i treba pravieści pravierku.

Mianie advieźli ŭ adździaleńnie, tam uziali tłumačeńni nakont taho vykliku palicyi. I praz try chviliny padyšli palicejskija ź mihracyjnaj słužby i vydali mnie paviedamleńnie, što ja mušu pakinuć krainu ciaham troch dzion, bo mnie zabaronieny ŭjezd u Rasiju da listapada 2023.

«NN»: A heta było zakonna — zabarona na ŭjezd?

UŁ: Tak, jość takaja norma, što kali čałaviek maje dva administracyjnyja pravaparušeńni ciaham hodu, to jamu mohuć abmiežavać prava na ŭjezd.

U mianie jakraz było dva. Jany byli źviazanyja z majoj pracaj u FBK: adno za palot drona i zapis videa, heta pryznali zboram piersanalnych danych. Heta było ŭ Kazani. Sud mianie spačatku apraŭdaŭ, paśla Raskamnahlad abskardziŭ rašeńnie, i ja atrymaŭ papiaredžańnie. Druhoje «pravaparušeńnie» — za adsutnaść u mianie miedstrachoŭki pry ŭjeździe ŭ Rasiju. Za heta ja atrymaŭ štraf.

Nu i 21 studzienia ja dumaŭ, što zaraz budu źbirać rečy, kab źjechać z Rasii. Ale milicyja mianie nie adpuściła. Skazali, treba prabić pa bazach danych, moža, u mianie jość niejkija jašče pravaparušeńni ci złačynstvy.

Čas idzie, try hadziny, jakija mianie možna trymać u adździaleńni, zakančvajucca. Ja kažu, što budu sychodzić. Mnie zabaraniajuć, abvinavačvajuć u niepadparadkavańni milicyi — nibyta ja nie pakazaŭ im pašpart u hateli, supraciŭlaŭsia i nie chacieŭ vychodzić z numara.

Noč ja pravioŭ u adździaleńni, na nastupny dzień — sud. Mnie dali troje sutak aryštu. Adbyvaŭ ich u śpiecpryjomniku «Birulova-Zachodniaje», tam umovy byli narmalnyja. Byŭ adzin u kamiery, usio čysta, maksimalna narmalna.

Kali troje sutak prajšli, ja ŭžo padpisvaŭ dakumienty, što mnie viartajuć rečy, jakija zabrali pry raźmierkavańni ŭ śpiecpryjomnik. 

Ja padpisvaju apošniuju papieru, i tut z susiedniaha kabinieta vyskokvaje 5-6 čałaviek u cyvilnym i bałakłavach. Kažuć mnie: «Zaraz my pajedziem».

Ja paprasiŭ ich pradstavicca, jany admovilisia. Mnie na hałavu nadzieli čorny miech, vyvieli na vulicu i pasadzili ŭ mikraaŭtobus, jaki ŭžo čakaŭ la dźviarej.

Ja padumaŭ, što mianie paviazuć u SIZA pa niejkaj kryminalnaj spravie, źviazanaj ź mitynhami.

Ale my nadta doŭha jechali. Niedzie praz hadzinu ja zrazumieŭ, što niejak źmianiłasia chutkaść, značyć, vidać, my vyjechali na minskuju trasu, jedziem u boku Biełarusi.

Uvieś čas ja byŭ prykuty: adny kajdanki na rukach, druhimi pryčapili da kresła ŭ mašynie. Na hałavie miech.

Nie bili, nie pahražali, chutčej, cisnuli psichałahična: nie kazali, kudy viazuć. Prapanoŭvali vadu i ježu, ale namahalisia trymać mianie zapałochanym. 

My jechali vielmi doŭha, dziesiać z pałovaj hadzin. Było šmat prypynkaŭ. U mašynu mianie pasadzili ŭ 14:00, a «zdali» mianie biełarusam u 00:28. Jany śpiecyjalna jechali pavolna, časam spynialisia na hadzinu — kab vyjšaŭ čas, nastupili nastupnyja sutki, i ja aŭtamatyčna parušyŭ by pradpisańnie ab vyjeździe ciaham troch sutak, jakoje mnie vydali raniej.

U prybiralniu vadzili dva razy: miech zdymali, ale nasoŭvali na mianie miedycynskuju masku i kapiušon. Heta było adnojčy la niejkaj kaviarni na trasie, druhi raz, jak ja zrazumieŭ, niedzie na ŭskrajku Smalenska na stajancy. Heta byli miescy, dzie nikoha nie było. 

Ja razumieŭ, što mianie viazuć u Biełaruś. Dumaŭ, što mahčyma, mianie pieradaduć biełaruskim siłavikam, i ŭžo jany buduć mnoju zajmacca. 

«NN»: Što značyć «vami zajmacca»? Dumali, što zaviaduć na vas spravu ŭ Biełarusi?

UŁ: Za minuły hod i pačatak hetaha davoli šmat absurdnych spraŭ było zaviedziena. I maju ŭsie padstavy ličyć, što mianie mohuć pryciahnuć da adkaznaści za niejkija vykazvańni ci tvity.

U vyniku mianie pryvieźli na miažu ź Biełaruśsiu. Tam užo čakała milicejskaja mašyna ź Viciebska. U mikraaŭtobusie źniali kajdanki ź mianie, pakul viali, začytali paviedamleńnie ab departacyi — maŭlaŭ, ja parušyŭ termin vyjezdu, ciapier mnie zabaronieny ŭjezd u Rasiju na 5 hadoŭ. I pieradali mianie biełaruskaj milicyi, paśla čaho źjechali.

Biełaruskija milicyjaniery pravieryli moj pašpart, spytali, kudy ja budu ruchacca, ci maju ja hrošy, telefon. 

Hrošy i telefon ja mieŭ, u vyniku mianie prosta pakinuli la miažy. Adzin ź biełaruskich milicyjanieraŭ parekamiendavaŭ mnie padyści da bližejšaj kaviarni i złavić mašynu. Paśla milicyjaniery źjechali.

Ja złaviŭ mašynu — i adrazu pajechaŭ u minski aeraport.

Pa darozie źviazaŭsia z kalehami, i my vyrašyli, što najbolš pravilnym i biaśpiečnym rašeńniem budzie jak maha chutčej pakinuć Biełaruś.

«NN»: Uziali pieršy kvitok aby-kudy, tolki b źjechać ci asensavana vybrali rejs?

UŁ: Heta było asensavanaje rašeńnie, ale pakul nie budu kazać, kudy ŭziaŭ kvitok. My z kalehami pradumali płan, jaki moža spracavać — i jon spracavaŭ. Pakul kazać, dzie ja siońnia, ja nie budu. 

«NN»: Nie bajalisia, što vas zatrymajuć u aeraporcie?

UŁ: Bajaŭsia, kaniečnie. Sa mnoju ad miažy jechała dźvie mašyny na viciebskich numarach, «Škoda Aktavija» i «Chionde Salarys», jany až da aeraporta jechali za mašynaj, u jakoj byŭ.

I ŭ samim aeraporcie ludzi z tych mašyn sačyli, što ja idu na pasadku, rehistrujusia na rejs.

«NN»: Asnoŭnaja pryčyna, čamu nie zastalisia ŭ Biełarusi? Bajalisia, što pasadziać?

UŁ: Skažam tak, u Biełarusi siońnia zavodzicca šmat spraŭ i vynosicca šmat prysudaŭ pa spravach, jakija nielha było zavodzić. Asudžajuć ludziej, jakija nie vinavatyja. I ja liču, što na voli ad mianie bolš karyści, čym u źniavoleńni.

«NN»: Ciapier vy nie atrymlivali prapanovy supracy ad biełaruskich vałancioraŭ ci štaboŭ Łatuški, Cichanoŭskaj?

UŁ: Nie, ale ja tolki niadaŭna ahučyŭ, dzie ja i što sa mnoj, nadta mała času prajšło. Dy i ja maju svaju pracu ŭ FBK. 

«NN»: Ale kab pastupiła takaja prapanova — razhledzieli b?

UŁ: Mahčyma, razhledzieŭ by varyjanty sumiaščać, ale asnoŭnaja praca maja — Fond baraćby z karupcyjaj.

***

«NN»: Vy ŭžo paśpieli pračytać naviny ab mitynhach 23 studzienia? Jak acenicie?

UŁ: Vielmi mała navin pračytaŭ pakul, ale štości ŭžo ŭbačyŭ. Ja zadavoleny, što vychodzić usio bolš ludziej — i treba praciahvać baraćbu. Usio heta ž robicca nie prosta kab vyjści i paradavacca, što vakoł šmat śmiełych ludziej, a ŭ pieršuju čarhu, kab vyzvalić Alaksieja Navalnaha i pabudavać narmalnaje hramadstva.

«NN»: A vy ličycie, što vychad ludziej na vulicu dapamoža vyzvalić Navalnaha? Ci nie moža heta paŭpłyvać, naadvarot, na bolš žorstkija kroki z boku ŭłady? 

UŁ: Dumaju, što pucinskaja ŭłada razumieje adzinuju movu — movu natoŭpu. Zhadajem 2013 hod, kali byŭ prysud pa spravie «Kiraŭlesa» i Navalnaha spačatku źmiaścili ŭ SIZA. Ale vyjšła vielizarnaja kolkaść ludziej — i jaho ŭ toj ža dzień vypuścili.

«NN»: A ciapier jakoha vyniku čakać? Što budzie z Navalnym — pasadziać?

UŁ: Nie budu rabić prahnozy, bo ŭ luby dzień moža niešta źmianicca.

***

«NN»: Film pra pałac Pucina nabraŭ užo bolš za 80 miljonaŭ prahladaŭ, bje ŭsie rekordy. Jakuju ličbu čakali?

UŁ: Šmathadovym lidaram pa prahladach byŭ film «Jon vam nie Dzimon», u jaho było 38 miljonaŭ prahladaŭ, chaciełasia prosta pabić hetuju ličbu. Atrymałasia pabić až dvojčy — i dumaju, jašče nabiarom.

«NN»: A vy sami prymali ŭdzieł u zdymkach?

UŁ: Tak, była vialikaja apieracyja, kali zdymali hetaje «lecišča» ŭ Hielendžyku, ja byŭ adnym z členaŭ kamandy, jakaja jeździła zdymać. Tam była składanaja schiema, pakul nie chaču jaje raskryvać. Heta była šmatstupienčataja apieracyja, było zadziejničana šmat ludziej.

«NN»: Majecie na ŭvazie zdymki pałaca z drona? 

UŁ: Tak. Prosta tak pryjechać tudy i pačać zdymać — vielmi ciažka. Šmat chto sprabavaŭ, ich adrazu aryštoŭvali. A ŭ nas atrymałasia. 

«NN»: Ale ž vy zdymali z vady, napeŭna?

UŁ: Tak, z vady.

«NN»: Moža raskryjecie jašče niejkija niuansy?

UŁ: Tut niuansy byli ŭ tym, što za ludźmi, jakija zajmajucca rasśledavańniami, pastajanna sočać. A my zrabili tak, što rabotniki orhanaŭ nie viedali, što hetyja ludzi znachodziacca ŭ hetym miescy mienavita ŭ hety čas. 

Pakul nie chaču całkam raskazvać — chaj raskažuć kalehi, jakija zajmajucca rasśledavańniami, heta ich prava.

«NN»: Ale ž u čym była niepasredna vaša funkcyja, kali nie sakret?

UŁ: Mienavita maja funkcyja i źjaŭlajecca sakretnaj (paśmichajecca).

«NN»: Kolki pa časie rychtavaŭsia film?

UŁ: Zdymki, mantaž i ŭsio takoje — miesiacy čatyry, moža, trochi bolš. Praca z dakumientami išła da hetaha, kolki — ja nie viedaju. 

«NN»: Ludzi praciahvali pracu sami, pakul Navalny byŭ u komie?

UŁ: Tak, kaniečnie. Film by vyjšaŭ u lubym vypadku. Ale ž nam chaciełasia jaho prymierkavać da niejkaj padziei. I ŭ vyniku, takoj padziejaj stała viartańnie Alaksieja. 

«NN»: Kab Navalny zastaŭsia na voli, film by prytrymali i nie vypuskali pakul što?

UŁ: Nakolki ja viedaju, važna było vypuścić videa, kali Alaksiej budzie ŭ Rasii. Kab paśla nie było abvinavačvańniaŭ, što videa vyjšła, a jon chavajecca za miažoj, dzie jamu ničoha nie pahražaje.

«NN»: Atrymlivali niejkija pahrozy padčas pracy nad filmam?

UŁ: Piersanalna ja — nie, pra inšych nie viedaju.

«NN»: A vam časta ŭvohule pahražajuć?

JAŁ: Mnie — chiba tolki supracoŭniki pravaachoŭnych orhanaŭ. U asnoŭnym, kali zatrymlivajuć. Pahražajuć hrubaściu, fizičnaj siłaj.

***

«NN»: Na vaš pohlad, čamu Navalny viarnuŭsia? I ci varta było viartacca?

JAŁ: Viedajučy Alaksieja, jon nie moh pastupić inakš: heta jaho kraina, jon rasijski palityk i bačyć svajo miesca tolki ŭ Rasii. 

Ja padtrymlivaju jaho rašeńnie — heta jaho vybar i jon uśviedamlaŭ ryzyku.

«NN»: U Biełarusi paśla viartańnia Navalnaha…

UŁ: Hospadzi, zaraz budzie pra Cichanoŭskuju?

«NN»: Kaniečnie. 

UŁ: Majo piersanalnaje mierkavańnie, što joj nie treba viartacca ŭ Biełaruś. Rola, jakuju jana vykonvaje siońnia, našmat važniejšaja, čym rola čarhovaj palityčnaj źniavolenaj. Tut ja całkam pahadžusia z Arciomam Šrajbmanam.

«NN»: A vy hałasavali za kaho?

UŁ: Za Cichanoŭskuju. 

«NN»: Čaho vy čakali ad vybaraŭ i ad padziej paśla ich?

UŁ: Zrazumieła było, što «aficyjny» vynik budzie prykładna 75% za Łukašenku, 10-12% za Cichanoŭskuju — bolš ułada joj nie namaluje.

Ja čakaŭ, što paśla vybaraŭ ludzi vyjduć masava. Ale nie čakaŭ, što heta praciahniecca tak doŭha i ŭ taki maštabach. Heta mianie paradavała i ŭraziła.

U cełym ja čakaŭ i ad siłavikoŭ roŭna toje, što my pryvykli bačyć z 1996 hoda: niematyvavany hvałt i vykarystańnie śpiecsrodkaŭ suprać biazzbrojnych ludziej. 

Tak, hradus hvałtu z boku siłavikoŭ byŭ biaźmiežnym, ale ž heta byŭ ich adkaz na toje, što vyjšła tak šmat ludziej. Jany bajalisia za siabie, tamu byli bolš ahresiŭnymi — kab zapałochać bolš ludziej. 

«NN»: Miarkujecie, što kali pratesty znoŭ stanuć masavymi viasnoju, to ŭzrovień hvałtu z boku siłavikoŭ znoŭ vyraście?

UŁ: Ja spadziajusia, što pratesty viarnucca. Ale pakul bačna, što siłaviki ciapier dziejničajuć u zaležnaści ad kolkaści pratestoŭcaŭ: kali ludziej vielmi šmat, ich nie čapajuć. Kali ludziej mała, to siłaviki napadajuć i dziejničajuć žorstka.

«NN»: Kaho b nazvali čałaviekam hoda-2020 ŭ Biełarusi?

UŁ: Śviatłanu Cichanoŭskuju — jak simvał pratestu i novaha biełaruskaha hramadstva, jakoje hatovaje zmahacca za svaje pravy. 

«NN»: Na vašu dumku, jakuju vysnovu zrabiła rasijskaja ŭłada, paśla padziej u Biełarusi?

UŁ: Dumaju, rasijskaja ŭłada takaja ž niedalnabačnaja, jak i biełaruskaja, i budzie ličyć, što ŭtrymacca možna na hvałcie. Kali budzie eskałacyja kanfliktu, to hvałt z boku siłavikoŭ u Rasii budzie biesprecedentny. Ja mahu heta ŭjavić. 

«NN»: Darečy, čuŭ mierkavańni, što kali Alaksieja Navalnaha pasadziać, to jaho žonka Julija całkam moža stać dla Rasii svajoj Cichanoŭskaj.

UŁ: Jana raniej nikoli nie pretendavała na takoje i nie vykazvała palityčnyja ambicyi.

Ale kali jana vyrašyć — my prymiem jaje rašeńnie i budziem pracavać z hetym. U Julii vielmi mocny charaktar, i jana zmoža damahčysia taho, čaho zachoča.

***

«NN»: Vy byli na Płoščy-2010? 

UŁ: Tak. Tady ja byŭ jašče studentam. 

Byŭ ja ŭ Minsku i letaś u dzień hałasavańnia 9 žniŭnia. U 2020 nastroj ludziej vielmi źmianiŭsia. U 2010 bujnaja akcyja była adzin dzień — a ciapier usio praciahvajecca, ludzi hatovyja da baraćby.

Ale ŭ žniŭni 2020 było bolš strašna, čym na Płoščy-2010. Suprać ludziej pačali ž vykarystoŭvać humavyja kuli i śviatłošumavyja hranaty. 

«NN»: Što vas bolš za ŭsio ŭraziła ŭ Biełarusi 2020 hoda?

UŁ: Bolš za ŭsio mianie ŭraziła, jak ludzi dapamahajuć adno adnamu, uźniknieńnie hetych haryzantalnych suviaziej pamiž ludźmi, jakija vybudoŭvalisia niezaležna ad dziaržavy, jakaja šmat u čym pieraškadžaje hramadzianam.

Škada, kaniečnie, što pakul ludzi nie zmahli pieramahčy.

«NN»: A čamu nie zmahli? Raspaŭsiudžanaje mierkavańnie, što narod siońnia ŭ pryncypie nie maje ryčahoŭ upłyvu na ŭładu, usio, što jon moža — razdražniać jaje, pravakavać na pamyłki i niapravilnyja rašeńni.

UŁ: Usio moža skončycca u luby momant i čym zaŭhodna. Ja nie ździŭlusia, kali adnojčy vyjdzie stolki ludziej, što siłaviki prosta spužajucca i buduć pierachodzić na bok naroda — i tady Łukašenku zastaniecca tolki biehčy z krainy.

A ryčah u pratestoŭcaŭ jość — heta zabastoŭki. I samaje vialikaje rasčaravańnie, što paŭnavartasnaja zabastoŭka pravaliłasia. Čamu tak adbyłosia — nie viedaju. Šmat kaho zapałochali, dumaju.

«NN»: A dzie siońnia strašniej i ciažej — ci praściej i lahčej — dla čałavieka, jaki nie zhodny z uładaj, u Biełarusi ci ŭ Rasii?

UŁ: Ciažka skazać. Rasija — nieadnarodnaja kraina. Tam možna być viadomym apazicyjanieram, ale spakojna suisnavać z režymam niedzie na Poŭnačy krainy. Ale ŭ šerahu nacyjanalnych respublik nijakaja apazicyja nie dapuskajecca — heta prosta niebiaśpiečna dla žyćcia. Niedzie miascovaja ŭłada adnosna łajalna stavicca da apazicyi, niedzie — zusim nie tak.

 ***

«NN»: A jak vy ŭvohule trapili ŭ Fond baraćby z karupcyjaj?

JAŁ: Ja advučyŭsia ŭ BDU, jurfak, kafiedra palitałohii, paśla pajechaŭ u Maskvu vučycca ŭ mahistratury.

I ŭ 2013 praz znajomych prapanavali papracavać paru tydniaŭ z FBK, jakraz išła kampanija Navalnaha, jaki vyłučaŭsia ŭ mery Maskvy. Z tych časoŭ ja ŭ FBK i zastaŭsia — užo 7,5 hoda.

«NN»: A kolki zarablaje juryst FBK, kali nie sakret?

UŁ: Kaniečnie, sakret! (śmiajecca)

«NN»: Nakolki FBK — niebiaśpiečnaje miesca pracy?

UŁ: Z kožnym hodam usio bolš i bolš niebiaśpiečnaje, na žal. Ale kolkaść achvotnych pracavać u nas nie źmianšajecca. Heta pryjemna — zajmacca svajoj lubimaj spravaj i bačyć vyniki svajoj pracy, pracavać z adnadumcami.

«NN»: Hledziačy na vašy sacsietki, da vobšukaŭ vy ŭžo pryvykli.

UŁ: Tak (sumna paśmichajecca), pryvyk.

«NN»: A jaki byŭ samy strašny momant za ŭsie 7,5 hoda?

UŁ: Jakraz učora, z hetym miecham na hałavie.

«NN»: Nie dumali źmianić pracu na niejkuju bolš spakojnuju?

UŁ: Nie. Chtości šukaje adrenalin u sporcie — a ŭ mianie takaja praca. Ja da jaje pryvyk i jana mnie padabajecca.

Čytajcie taksama:
Chroniki i ličby rasijskich pratestaŭ

Uład Šviadovič