«Mašeraŭ zrabiŭ mnie samy darahi kamplimient»
Muza Zasłonava, dačka hieroja-padpolščyka, adznačyła 80-hodździe.
I chacia jana nie takaja badzioraja, jak u svaje dvaccać, ale nie zasmučajecca. A ŭ ciopłaje nadvorje navat praktykuje prabiežki.
Za svaje 80 jana sustrakałasia z roznymi ludźmi. Adny rabili niepryjemnaści, asabliva praz zajzdraść da viadomaha proźvišča.
Ad sustreč ź inšymi ludźmi zastalisia vyklučna pryjemnyja ŭspaminy. Tolki žančyna tak i nie znachodzić adkazu na pytańnie, čamu jany rana pajšli z žyćcia.
— Ja zdymała siužet dla kinačasopisa. Na MAZie zdavali novy hruzavik. Naša hrupa padrychtavała aparaturu, i raptam pryjazdžaje Piatro Mašeraŭ. Prymaje hruzavik, a zatym pytajecca, što my tam robim. Jamu patłumačyli i pakazali na mianie, maŭlaŭ, dačka Zasłonava. Padyšoŭ: «Heta Zasłonava? Vy ž pavinny być starejšaj». Dla mianie heta byŭ samy darahi kamplimient.
Mašeraŭ zahinuŭ u 62 hady.
A kłasik ajčynnaj litaratury Viačasłaŭ Adamčyk zapomniŭsia svajoj dziciačaj niepasrednaściu.
— Z Česiem ja vučyłasia va ŭniviersitecie. Da taho była adkrytaja duša! I voś na kursie niejak źbirali hrošy na balet. A Čeś pytajecca, što heta? «Tam tančać u takich spadnicach…» — «Aj, čaho ja tam nie bačyŭ. Lepš bułačku za hetyja hrošy kuplu». Ale ŭhavaryli. I voś my na balecie. Cicha-cicha. I raptam hołas Česia: «Vo jak cikava!»
Nie stała piśmieńnika ŭ 67.
Ź inšym kłasikam, aŭtaram «Paleskaj chroniki», paznajomiłasia pierad samaj jaho śmierciu.
— Ja chacieła źniać film pra Ivana Mieleža. Ale ŭ jaho tady akurat było abvastreńnie chvaroby. Ja prychodziła, i jon spadziavaŭsia, što papravicca. A chvaroba była nievylečnaja. Ivan Paŭłavič tady budavaŭ Dom piśmieńnika ŭ Minsku: vaziŭ nas, pakazvaŭ, dzie jaki pakoj raźmieścicca. I ja dumała, jak źniać piśmieńnika, kab usio vyhladała naturalna. Pakul ja była ŭ pošuku, jon pamior…
Kali naša siamja ŭ vajnu była ŭ Buhurusłanie ŭ evakuacyi, Mielež tam ža lažaŭ u špitali paśla ranieńnia. I da niejkaha paranienaha prychodziła dziaŭčyna. A toj u vyniku pamior. Dziaŭčyna tady tak płakała, što serca piśmieńnika razryvałasia. Mielež zakachaŭsia ŭ jaje. I jany paśla ažanilisia. Pomniu, jak pryjšła da jaho ź vialikim bukietam kvietak. A jon adčyniŭ dźviery i kaža, kab ja žoncy padaryła — joj budzie pryjemna. Nastolki kachaŭ jaje.
Mielež pamior u 55.
Muza Zasłonava
Naradziłasia ŭ 1933 u Chabaraŭskim krai. Skončyła žurfak BDU (1957) i VHIK (Maskva) (1966). Režysior-dakumientalist. Źniała filmy «Sałdaty krepaści», «Baćka», «Školnyja akvareli», «Haračy podych Poŭnačy». Vydała knihu ŭspaminaŭ «Familija» (Minsk, 2011).