Pilnaja studentka: «Mnie navat zdałosia, što jon choča, kab ja pabačyła sms pra bombu ŭ mietro»
Dziaŭčyna, jakaja pabačyła «terarystyčnaje» sms, raskazvaje, jak heta było i čamu ciapier jaje zacikaviła praca ŭ pravaachoŭnych orhanach.
Minskaje mietro pierakryli sioleta 26 lutaha z-za mahčymaj terarystyčnaj pahrozy. Paviedamlałasia, što pilnaja studentka pračytała padazronaje sms u telefonie adnaho z pasažyraŭ.
Mietrapaliten paralizavała na niekalki hadzin, a straty z-za hetaha acanili ŭ sotni miljonaŭ rubloŭ. Śledčy kamitet raspačaŭ kryminalnuju spravu pa artykule «Zahadzia łžyvaje paviedamleńnie ab niebiaśpiecy». Zatrymany 35-hadovy ŭradženiec Kazachstana, jaki pražyvaje ŭ Smalavičach i pracuje ślesaram na minskim zavodzie. Učynak jon patłumačyŭ žadańniem razyhrać svaju dziaŭčynu.
Studentka Alena Mackieła, jakaja zaŭvažyła, jak mužčyna nabiraje padazronaje sms, situacyju nie kamientavała. Tamu vypraŭlajemsia naŭprost da jaje va ŭniviersitet i znajomimsia prosta ŭ kalidory navučalnaj ustanovy.
«Skažycie, ci sapraŭdy čałaviek nabiraŭ esemesku pra bombu?» - cikavimsia ŭ dziaŭčyny.
Alena Mackieła: Naturalna. Ja jechała ŭ mietro, było prykładna 11.30. Nu i padsieŭ da mianie mužčyna, byŭ sprava ad mianie. Utaropiŭsia ŭ svoj smartfon. Ja słuchała muzyku i, jak heta byvaje ŭ mietro, kinuła pozirk na jaho telefon. I pabačyła esemsku «U mianie bomba». I niejak strašna mnie zrabiłasia.
Jeŭraradyjo: U pasažyra byŭ smartfon? Jakoj marki?
Alena Mackieła: Ja nie źviarnuła ŭvahi na firmu. Ale jon ničoha nie chavaŭ. Ekran śviaciŭsia, jon prosta siadzieŭ i nabiraŭ esemesku. Mnie navat zdałosia, što jon naŭmysna choča, kab ja źviarnuła ŭvahu. Pačała ja dalej čytać. Piša: «Ja ŭ mietro». Pry hetym užo pačaŭ aziracca. Mianie jašče bolšy strach uziaŭ.
Dalej piša: «Dzie ŭzarvać?» Ujaŭlajecie! I piša dalej: «Kod aktyvavany». My jakraz padjazdžali da «Kastryčnickaj». U mianie ŭsie hetyja padziei ŭ hałavie - vybuch 2011 hoda. Strašna było. Ja tady padniałasia. Staju, trymajusia za parenčy, ruki mokryja, serca kałocicca. Užo viedała, što pajdu pra heta paviedamlać, bo mnie stała vielmi bojazna i za siabie, i za ludziej navokał. Tamu pasprabavała zapomnić, u čym jon byŭ apranuty. Nu i ŭsio. Ja vyjšła, raskazała ŭsio achoŭniku ź mietrapalitena. Toj adrazu pazvaniŭ milicyjanieru, jaki tut ža prybieh. Potym u pakoj milicyjaniera prybiehła šmat ludziej sa śpiecsłužbaŭ. I pačałosia…
Jeŭraradyjo: Mnohija na vašym miescy akaleli b ad žachu…
Alena Mackieła: Bačyła siabie potym pa videa: staju, zapaminaju jaho vopratku, usia chistajusia. Ale što było rabić? Kali b niešta zdaryłasia, ja b sabie nikoli nie daravała toje, što viedała i nie skazała nikomu. Dumała ŭ toj momant: a raptam jon u siabie dzieści naciśnie na pimpačku…
Jeŭraradyjo: Jakoje ŭražańnie ŭ vas skłałasia? Ci sapraŭdy čałaviek rychtavaŭ u mietro vybuch? A, moža, u jaho była niejkaja niezdarovaja fantazija?
Alena Mackieła: Nie viedaju ničoha nakont bomby. U jaho była sumka ad noŭtbuka i pakiet.
Jeŭraradyjo: U vas raniej nikoli nie było ŭ žyćci takich ekstremalnych situacyj?
Alena Mackieła: Byli. Ja sama nie ź Minska, tamu zdymaju tut kvateru. Jechała dadomu ŭ aŭtobusie №1, było kala 12-j nočy. I ŭ sałonie siadzieli chłopčyki, nie našaj źniešnaści, čatyry čałavieki. I da ich niejkija pryčapilisia, napeŭna, nieanacysty. I kali hetyja niadobrazyčliŭcy vychodzili z aŭtobusa niepadalok ad kramy «Susiedzi», to dastali pistalet i ŭ adčynienyja dźviery strełaŭ piać zrabili. Była kroŭ, trapili i ŭ ščaku, i ŭ ruku, i ŭ łob. Nu voś. Potym mianie vyklikali ŭ milicyju, pakazvali fotazdymki, kab ja apaznała napadnikaŭ.
Jeŭraradyjo: Z vami paśla zdareńnia ŭ mietro pracavaŭ psichołah? Ci spakojna vy siońnia śpicie?
Alena Mackieła: Spačatku, kali ja pra heta ŭzhadvała, to serca kałaciłasia. Ale ŭžo ŭsio narmalna.
Jeŭraradyjo: Vas niejak uznaharodzili paśla hetaj historyi?
Alena Mackieła: Tak, mianie zaprasili na kancert na «Dzień milicyi». I hramatu, i kvietki, i hadzińnik padaryli.
Jeŭraradyjo: Viedaju, što vy vučyciesia na psichołaha. Dzie płanujecie pracavać?
Alena Mackieła: Kali zdaryłasia heta situacyja, to mianie zacikaviła praca ŭ pravaachoŭnych orhanach. Mahčyma, ja b tudy i pajšła. A moža być, budu pracavać cyvilnym psichołaham, kab mieć znosiny z roznymi ludźmi, daviedvacca pra ich.
Jeŭraradyjo: Ci byli vy ŭ niejkich arhanizacyjach u padletkavym uzroście? Skažam, u BRSM?
Alena Mackieła: Była, naturalna.
Jeŭraradyjo: Jak ličycie, na vašu maralnuju ŭstojlivaść heta niejkim čynam paŭpłyvała?
Alena Mackieła: Ja miarkuju, nie. Siamja ŭ mianie taksama samaja zvyčajnaja, tolki brat baksior. Prosta ŭ mianie ŭ samoj taki pryncyp: rabi dobraje, kab u adkaz taksama atrymać dabro.