Aleh Chamienka: «Jakaja nam karyść ad «Eŭrabačańnia»?
Ź lideram hurtu «Pałac» hutaryć Natałka Babina.
«Naša Niva»: Raskažycie, kali łaska, pra siabie: adkul Vy, chto Vašyja baćki, jak adbyvałasia Vašaje staleńnie, adkul zajmieli cikavaść da aŭtentyki?
Aleh Chamienka: Naradziŭsia ja ŭ Miensku. Dziacinstva i junactva majo źviazanyja ź mienskim mikrarajonam Čyžoŭka. Paźniej byli inšyja «prestyžnyja» mikrarajony: Dražnia, Malinaŭka. Moj baćka z Paleśsia — vioska Branisłaŭ Žytkavickaha rajonu Homielščyny. Maci z zachodniaj Mienščyny, ź vioski Šaški, što miž Iviancom i Stoŭpcami. Siarod maich rodnych amal usie byli zdatnyja da muzyki i słova, mahčyma, adsiul maje zachapleńni daŭniejšaj pieśniaj.
«NN»: Dzie Vy ciapier žyviacio, čym cikaviciesia, akramia pracy? Jak bavicie volny čas? Raskažecie pra žonku, dziaciej, najlepšych siabroŭ.
ACH: Žyvu ja ŭ Miensku, mikrarajon Malinaŭka. Dumaju, što pierabracca ŭ centar nie chapaje nia tolki hrošaj, ale i žadańnia. Žanaty ja amal dvaccać hod. Maja žonka Žanna ź Viciebščyny. Syn vučycca i pracuje televiadoŭcam prahramy «K‑ihry» na 8‑m kanale. Siabroŭ u mianie bahata. Kažuć, što «sapraŭdnych siabroŭ» adzinki. U mianie nia tak. Ale dziasiatak proźviščaŭ prosta pieraličyć — jaki sens? A raspavieści pra kožnaha… nastupnym razam. Akramia muzyki i aŭtarskich radyjoprahram, ja vykładaju menedžment u sacyjakulturnaj sfery ŭ Biełaruskim dziaržaŭnym universytecie kultury i mastactvaŭ, zachaplajusia kulturalohijaj, etnalohijaj i pracuju nad dysertacyjnym daśledavańniem, źjaŭlajusia siabram muzyčnaha partału «Tuzin hitoŭ»… Karaciej — usiaho nie pieraličyć. Volny čas — jak i ŭsie: siabry, rodnyja, padarožža, pryroda.
«NN»: Jak Vy pryjšli da siońniašniaj admietnaj tvorčaj maniery? Ci — u hetym sensie — Vy mieli nastaŭnikaŭ?
ACH: Napeŭna, Vy kažacie pra manieru śpiavać? Jość takoje razumnaje słova — «samadydakt». Heta prykładna tak, jak Armstronh vučyŭsia na trubie hrać džaz — ad pačućciaŭ, ad taho, jak śpiavali suajčyńniki, ad unutranaha samaanalizu. Dy i raniej u vioskach nichto nikoha nie vučyŭ. Śpiavali jak čuli, manieru pierajmali na słych. Mnie zdajecca, što, kali ja ŭžo vałodaŭ hetaj manieraj śpiavać, niejkim šturškom, kab pasprabavać rabić heta na scenie, źjaviłasia znajomstva z tvorčaściu ansamblu Pakroŭskaha i samadziejnym ansamblem pad kiraŭnictvam Ivana Kirčuka.
«NN»: Ja nie specyjalist, ale słuchać toje, što ciapier hučyć pad nazvaj «pieśni» pa radyjo i televizary, vielmi časta nie mahu. Čamu, na Vašu dumku, tak mnoha «nijakaj» muzyki?
ACH: Ciapier u śviecie ŭsia muzyka imkniecca da funkcyjanalnaści: tancavalnaja, dla šoŭ‑pastanovak, dla kinastužak, fonavaja, na kožny dzień, dla śviata i h.d. Heta źviazana z tym, što muzyčny biznes patrabuje štodzionnaha adnaŭleńnia. A stvaryć dziasiatak mocnych śpieŭnych tvoraŭ moža tolki hienijalny tvorca. Zvyčajna heta adna—dźvie pieśni za žyćcio. A jak zarabić dalej? Za što žyć? Tamu patrebna kanvejernaje stvareńnie muzyki. Ščyraj pieśni, biezumoŭna, nie chapaje, i hałoŭnym čynam tamu, što narodnyja, spradviečnyja pieśni my zabylisia, a savieckija śpieŭnyja hity zhubili aktualnaść u novaj systemie kaštoŭnaściaŭ. Takoje drennaje dla biełaruskaj pieśni stanovišča, mnie zdajecca, u najbližejšyja dziesiacihodździ zachavajecca. Heta budzie čas adnaŭleńnia spadčyny i adsievu łuchty dziela nazapašvańnia novaj kulturna‑muzyčnaj skarbnicy.
Čynoŭniki nie hatovyja ŭjavić eŭra‑hit pa‑biełarusku
«NN»: «Koła hrukatała» — hienijalnaja pieśnia, na maju dumku, u jakoj tekst, muzyka, vykanańnie biezdakornyja i ŭzmacniajuć adno druhoje. Jak jana stvarałasia?
ACH: Nahadaju, što słova «hienijalny» ŭžyvajecca tolki pa niejkim časie paśla śmierci aŭtara. Adzinaje, što mušu skazać, — heta tvor, nad jakim my pracavali niedazvolna doŭhi čas — amal try hady.
«NN»: «Koła hrukatała» nia trapiła na Eŭrabačańnie. Jak Vy dumajecie, čamu? Ci zasmuciła Vas heta?
ACH: Cudam było toje, što my padali zajaŭku i nas adabrali ŭ paŭfinał. Cudam było toje, što telefonnaje hałasavańnie (pry biezumoŭnaj sprečnaści vynikaŭ) pakazała, što hramadztva kudy bolš prasunutaje, čym šanoŭnaje žury. Ale kab jašče i hurt, jakoha nie pakazvali na dziaržaŭnych kanałach try hady, ź biełaruskamoŭnaj pieśniaj pajechaŭ pradstaŭlać svaju krainu i BDTRK na Eŭrabačańnie… Nu, takoha cudu navat čakać było nierealna.
Na žal, žury i čynoŭniki pakul jašče nie hatovyja adpracavać usie nieabchodnyja atrybutyŭnyja rečy, kab na Eŭrabačańnie pajechali našyja vykanaŭcy, a nie prajekty rasiejskich pradusaraŭ ci žonki rasiejskich pradprymalnikaŭ. Nie hatovyja ŭjavić sabie eŭra‑hit na biełaruskaj movie. Adnak jakasny krok dziela taho, kab žury i Biełteleradyjokampanija zadumalisia, — my zrabili. Bo jakaja karyść Biełarusi i našamu telebačańniu ad udziełu ŭ hetym feście Ahurbaš, Kałduna?.. Hetyja asoby i ich talent užo jość zdabytkam šoŭ‑biznesu inšaj krainy dy i inšaj kultury. A treba prasoŭvać pradstaŭnikoŭ svajoj. Niachaj apošniaje miesca, ale na rodnaj movie. Niachaj kiepski klip, ale kab našyja vobrazy, symbali, režysery, aperatary, suča¬snyja biełaruskija mastaki i fešn‑dyzajnery. Trecim, čaćviertym razam navučylisia b rabić bolš‑mienš jakasny ŭłasny pradukt… i ciapier Biełaruś była b paznavalnaj i čakanaj na ekranie. Heta była b razumnaja stratehija.
«NN»: Jak by Vy akreślili ŭzrovień hetaha konkursu? Čaho tam bolš: mastactva ci biznesu?
ACH: Mastactva ciapier padzialajecca na klasyčnaje — jakoje nieabchodna padtrymlivać, bo heta padmurak; papularnaje — jakoje zdolnaje isnavać jak biznes; i stratehičnaje — jakoje stvaraje spryjalnyja sacyjakulturnyja ŭmovy dla prasoŭvańnia ekanamičnych biznes‑intaresaŭ. Tamu ŭzrovień Eŭrabačańnia davoli surjozny, adnak mastactva papularnaje i stratehičnaje tam zajmaje hałoŭnyja pazycyi.
Niaŭtulna, ale ŭpeŭniena
«NN»: Ci mnoha Vy ciapier vystupajecie? Dzie Vas možna pačuć?
ACH: Davoli šmat zamoŭlenych pryvatnych vystupaŭ i kancertaŭ. Biletnyja kancerty hrajem davoli redka. U najbližejšym časie — u Viciebsku 26 traŭnia, u Biełastoku — 2 červienia.
«NN»: Ci adčuvajecie zadavalnieńnie ad pracy, ci niama ŭ Vas peŭnaj stomlenaści? Ci Vy žyviacio na toje, što zarablajecie jak muzyka?
ACH: Pracy vielmi šmat. I zapisy, i repetycyi. Ale ŭsie chłopcy zabylisia pra kolkaść i ŭpiorlisia ŭ jakaść. Ja pakul padzialaju hety pohlad. Nakont zarobkaŭ: za ŭsio žyćcio nia bačyŭ tvorčych ludziej, jakim by chapała hrošaj…
«NN»: Ci Vy ŭtulna pačuvajeciesia ŭ śviecie biełaruskaha šoŭ‑biznesu, ci ŭsio ž staicio pa‑za jahonymi ramkami?
ACh: Nia toje kab utulna, ale davoli ŭpeŭniena.
«NN»: Jak Vy staviciesia da svajoj tvorčaści: heta niešta bolš štodzionnaje, aktualnaje, ci bolš imknieńnie da viečnaha?
ACH: Kali čałaviek štości stvaraje, jon imkniecca nablizicca da Božaha vobrazu, bo my stvoranyja pavodle Jahonaha padabienstva. Tvorčaść — heta žyćciovaja nieabchodnaść.
«NN»: Vy, peŭnie, mnoha jeździli pa śviecie. Jakoj Vam padajecca Biełaruś i biełarusy ŭ paraŭnańni ź inšymi krainami? Ci jość u nas admietnaści, ci hlabalizacyja zraŭniała ŭžo j ich?
ACH: Mocna hniacie padśviadomy bol, što nam niama čym hanarycca i ŭsio «ŭ nas» rasstralana i zrujnavana, a «ŭ ich» vyžyła i zachavałasia. Nam vidavočna niestaje samaśviadomaści i samapavahi, skazaŭ by navat — honaru. A honar nabyvajecca dziesiacihodździami praz adkaznaść za ŭłasnyja spravy i pavahu da spadčyny.
Aleh Chamienka, fota Andreja Lankieviča |