«Revalucyja — heta zaŭsiody śmierć, krušeńnie, kałaps». Historyk: A Słaŭnaja revalucyja? A Aksamitnaja? A Revalucyja hvaździkoŭ?
Revalucyi byvajuć hvałtoŭnyja dy niehvałtoŭnyja. I časam jany niepaźbiežnyja — kali niama pieramien. Piša Anatol Sidarevič.
U biełaruskim palitykumie stała modna demanstravać svaju nieprychilnaść da revalucyi.
Hetaja moda naradziłasia ŭ 2005-m — paśla pieršaha Majdanu. Ja pamiataju, jak uvosień 2005-ha na biełaruska-niamieckim forumie niemcy zaklikali biełarusaŭ: keine Revolution! Niamieckija zaklikańni byli sparodžanyja žadańniem padabacca asnoŭnamu pastaŭščyku enierhanośbitaŭ, jaki nie na žart spałochaŭsia Pamarančavaj (niedavieršanaj) revalucyi va Ukrainie, i kłopatam pra nadziejnuju pracu Truby, jakaja pralahła praź Biełaruś. Hetyja zaklinańni byli lohka ŭspryniatyja našymi libierałami i navat niekatorymi sacyjał-demakratami.
Što tyčycca našych libierałaŭ, to mianie ździviŭ kulbit, učynieny imi. Jak viadoma, jany z pačatku 1990-ch prapahandavali kult Aŭhusta Pinačeta: maŭlaŭ, učyniŭšy dziaržaŭny pieravarot, arhanizavaŭšy zabojstva i źniknieńni tysiač ludziej, jon uźniaŭ ekanomiku Čyli na niabačanyja vyšyni. I voś praź niejkija dziesiać hadoŭ našy libierały i ich ideołahi stali prychilnikami niehvałtoŭnych pieramienaŭ.
Što ž tyčycca niekatorych sacyjał-demakrataŭ, to tut vyjaviłasia elemientarnaje nievuctva: ludzi za svajo žyćcio nie pračytali nivodnaj surjoznaj knihi z historyi i teoryi revalucyj.
Letaś najdalej u admaŭleńni revalucyi zajšła kampanija «Havary praŭdu». Jaje kandydatka na pasadu prezidenta Taćciana Karatkievič (musić, nie biez padkazki zachodnich daradčykaŭ) vyłučyła łozunh «Za mirnyja pieramieny». I nichto z demakrataŭ nie zreahavaŭ na jaho. A łozunh byŭ podleńki.
Vystupajučy jak byccam apazicyjny kandydat, Taćciana Karatkievič i jaje dabradziei davali zrazumieć: my za mirnyja pieramieny, a voś usia astatniaja apazicyja… Hety paklop na demakratyčnyja siły Biełarusi byŭ suhučny abvinavačańniam, jakija nie raz vyryvalisia z vusnaŭ «adzinaha palityka krainy».
Vystaŭlać niejkija pretenzii asabista Taćcianie Karatkievič nie maje sensu: palityčna jana nie samastojnaja asoba. Byłaja sacyjał-demakratka, jana nie mahła ŭrazić tavaryšaŭ pa partyi svaim viedańniem historyi i teoryi sacyjalistyčnaha ruchu. Uvajšoŭšy ŭ samastojnaje žyćcio ŭžo ŭ postkamunistyčny čas, jana nie znajšła času, kab vyvučyć jak naležyć anhlijskuju movu, a to niejkuju historyju i teoryju… A voś da kaho sapraŭdy jość pretenzii, dyk heta taksama da byłoha sacyjał-demakrata, doktara histaryčnych navuk Ihara Marzaluka.
Ihara Marzaluka ja viedaju ź jaho studenckaj pary. Vučyŭsia jon u Mahiloŭskim piedahahičnym instytucie. U tym samym instytucie i na tym samym fakultecie, dzie raniej vučyŭsia čałaviek, jaki adkryŭ picierski pieryjad u žyćci Franciška Skaryny. Ihar byŭ apantany našaj minuŭščynaj. Słuchajučy jaho, maładziutkaha, ja dumaŭ: fanatyk.
Ciapier ja baču, što zachapleńnie našaj dalokaj minuŭščynaj, byvaje, škodzić. Pa časie vyjaŭlajecca, što čałaviek kiepska vyvučyŭ suśvietnuju historyju.
Učora doktar historyi Marzaluk zajaviŭ: «Treba šukać dyjałoh, hałoŭnaje, kab hvałtu nie było. Ja kateharyčna suprać revalucyj, lubych: pamarančavych, žoŭtych, zialonych. Bo revalucyja — heta zaŭsiody śmierć, krušeńnie instytutaŭ, kałaps ekanomiki».
I heta kaža historyk. Byccam nie viedaje, što revalucyi byvajuć hvałtoŭnyja i mirnyja, niehvałtoŭnyja. Byccam nie viedaje, što paśla žachaŭ Purytanskaj revalucyi i pieryjadu Pratektaratu ŭ Anhlii była Słaŭnaja revalucyja. Tak, paklikany ŭ Anhliju Vilhielm Aranski vysadziŭsia z vojskam, ale ž vajny nie było: buržuazija zdoleła damovicca ź lendłordami, armija pierajšła na bok praciŭnikaŭ Jakuba II — i Anhlija pazbyłasia Ściuartaŭ.
Słaŭnaja revalucyja čymści nahadvaje Vialikuju revalucyju ŭ Rasii, jakuju balšaviki nazvali Lutaŭskaj. Jak u Anhlii suprać Jakuba II, tak i ŭ Rasii suprać Mikałaja II byli praktyčna ŭvieś palityčny kłas i armija.
A Revalucyja hvaździkoŭ 1974 h. u Partuhalii, kali narod padnosiŭ kvietki aficeram i sałdatam, jakija zrynuli fašysckuju dyktaturu Sałazara-Kaetanu?
Revalucyja Hvaździkoŭ u Partuhalii była biaskroŭnaj i zrabiła krainu demakratyčnaj. Fota ź Vikipiedyi.
Ci nielha nazvać revalucyjaj i toje, što adbyvałasia paśla śmierci kaŭdyljo Fransiska Franka ŭ Ispanii? My ž pamiatajem, jak 23 lutaha 1981 h. kontrrevalucyjaniery (ci reakcyjaniery, nazavicie jak chočacie) zachapili ispanski parłamient i ministraŭ dy chacieli paviarnuć Ispaniju nazad. I pamiatajem jak Burbon, karol Jan Karal (Chuan Karłas), jaki admoviŭsia ad mnohich svaich prerahatyvaŭ na karyść demakratyi, asadziŭ reakcyjanieraŭ.
I užo zusim śviežyja ŭ pamiaci masavyja demanstracyi ŭ Hiermanskaj Demakratyčnaj Respublicy i Aksamitnaja revalucyja ŭ Čechasłavakii, jakija zrynuli kamunistyčnyja režymy ŭ hetych krainach. I «aksamitny razvod» Čechii i Słavakii taksama pomnicca.
Voś kolki prykładaŭ, a nam doktar historyi kaža, što «revalucyja — heta zaŭsiody śmierć, krušeńnie instytutaŭ, kałaps ekanomiki». Tak, adžyłyja instytuty ŭ chodzie revalucyi rušacca, ale nie zaŭsiody hetamu pracesu spadarožničaje krovapralićcio. Ci słova «śmierć» Ihar Alaksandravič dastasavaŭ da słova «instytutaŭ»? Tady pravilna, instytuty pamirajuć. Ale biez krovapralićcia.
A voś nakont kałapsu ekanomiki šanoŭny doktar historyi vielmi žorstka pamyliŭsia. Praz 100 hod paśla Słaŭnaj revalucyi Anhlija (dakładniej — Brytanija) stała pieršaj ekanomikaj śvietu, pačała Pramysłovuju revalucyju (viek paravoj mašyny) i vyciaśniać Francyju z Paŭnočnaj Amieryki dy Indastana… Nie dumaju, što paśla Revalucyi hvaździkoŭ horš žyviecca ŭ Partuhalii, zatoje dakładna viedaju, što ŭ ekanamičnym raźvićci Ispanija abahnała Rasiju. A pra čechaŭ niedarma kažuć, što jany — słavianskija niemcy. Dyj Słavakija paśla revalucyi nie haruje.
Spytajuć: a Rasija paśla Vialikaj revalucyi? Dyk sprava ŭ tym, što ŭ Rasii praz 8 miesiacaŭ paśla demakratyčnaj revalucyi adbyłasia hvałtoŭnaja kontrrevalucyja, jakaja źniščyła zarodki demakratyi. Nie było ŭ Rasii svajho Burbona.
Takim čynam, zasvoim: kali ŭ krainie nie pravodziacca reformy, kali ŭłada nie šukaje kampramisu, nie viadzie z apanientami dyjałoh (pra jaki kaža doktar Marzaluk), revalucyi niepaźbiežnyja.
Druhoje: revalucyi byvajuć hvałtoŭnyja i niehvałtoŭnyja. Jaki charaktar nabudzie revalucyja ŭ toj ci inšaj krainie, zaležyć ad kankretnaj hramadska-palityčnaj situacyi. Treciaje: pradkazać čas i miesca pačatku revalucyi ciažka. Jak praviła, revalucyi pačynajucca ŭ stalicach, ale vyznačyć čas ich pačatku nie moža nichto. «Pravadyr i nastaŭnik suśvietnaha praletaryjatu», vystupajučy ŭ 1915-m pierad maładymi šviejcarskim sacyjał-demakratami, sa skruchaj kazaŭ, što jaho pakaleńnie, peŭna, nie dažyvie da novaj revalucyi ŭ Rasii. Kali ž praź niejkija paŭtara hoda revalucyja źmiała z pasadu Mikałaja II, Lenin pieršyja dva dni nie moh pavieryć u heta.
Adsiul vysnova: da revalucyi treba być hatovym štodzień. Ułada viedaje pra heta. Tamu i viadzie niaspynna palityku previentyŭnaj kontrrevalucyi.