«Narod naš, jak jon jość»
«Učora na aŭtastancyi horada Lozna, što kala samaj miažy z Rasijaj, zajšła ŭ aŭtobus Smalensk-Viciebsk padčas jahonaj stajanki niejkaja babka (na vyhlad zusim viaskovaja) i stała ślozna prasić hrošaj na kvitok da niejkaj vioski, bo, maŭlaŭ, nie moža tudy dajechać. Prytym prasiła takoj naturalnaj viaskovaj biełaruskaj havorkaj (nie trasiankaj), što až zasłuchacca možna, — piša ŭ siabie ŭ fejsbuku historyk Alaksandr Paškievič. — Navat dziŭna, što ŭ tych miaścinach takaja jašče zachavałasia. Spytaŭsia ŭ babki, kolki joj treba, daŭ zapytanuju sumu. Paśla čaho jana stała rassypacca ŭ padziakach, abaviazkova žadajučy zrabić heta pa-rasiejsku (što kiepska atrymlivałasia). Narod naš, jak jon jość».