Viktar Marcinovič pracuje nad novym ramanam u Ciurychu
Z nahody zaprašeńnia Viktara Marcinoviča ŭ Ciurych vydańnie «Neue Züricher Zeitung» («Novaja ciurychskaja hazieta») apublikavała artykuł «Mastactva — zaŭsiody kryk ab dapamozie», u jakim znajomić čytačoŭ z tvorčaj bijahrafijaj piśmieńnika i jaje hramadskim kantekstam Biełarusi.
Fota: Simon Tanner / NZZ.
U Šviejcaryi biełaruski piśmieńnik atrymaŭ stypiendyju «Piśmieńnik u rezidencyi» (Writer in Residence), jakaja vydajecca supolna Litraturnym domam Ciurycha i fondam PWG pry padtrymcy kantona Ciurych. Jana vydajecca dvojčy na hod i maje na mecie padtrymku piśmieńnikaŭ, stvareńnie dla ich nieabchodnych umoŭ dla pracy, raźvićcio kantaktaŭ litaratury i hramadskaści, a taksama suviaziaŭ pamiž litaratarami.
Jak paviedamlaje hazieta, u Ciurychu Marcinovič pracavaćmie nad svaim šostym ramanam. Jon budzie pryśviečany «voli da ŭłady». Naprykład, u im, jak paviedamiŭ piśmieńnik, «utrymlivajecca iraničnaja viersija Chadarkoŭskaha». Nad ramanam biełaruski aŭtar pracuje z 2009 hoda, jon raskazaŭ šviejcarskamu vydańniu, što štohod pierapisvaŭ raman i źmianiaŭ u im pryblizna tracinu.
U astatnim artykuł — dalejšy apovied samoha Marcinoviča pra jahonyja ramany, pra biełaruski kantekst, pra admietnaści ŭ biełaruskaj i ruskaj kulturnych situacyjach i pad. To bok treba mieć na ŭvazie, što ŭsio nižejpadadzienaje — dumki i mierkavańni samoha piśmieńnika (dla taho, kab padkreślić, što heta pieradača čužych słoŭ, u niamieckaj hazietnaj movie šyroka ŭžyvajecca Konjunktiv I — «pieršy ŭmoŭny ład» dziejasłova).
U publikacyi viadziecca havorka pra niekalki raniejšych ramanaŭ piśmieńnika, u pryvatnaści pra vydadzienuju ŭ Maskvie «Paranoju» i apošni raman «Voziera radaści». Šmat uvahi nadajecca «transkulturnamu» stanovišču Marcinoviča, čyja rodnaja mova ruskaja i jaki piša ramany jak pa-rusku, tak i pa-biełarusku. Heta pryvodzić da taho, što piśmieńnik akazvajecca «inšarodnym ciełam» u abiedźviuch kulturach. U Biełarusi jaho krytykujuć za niedastatkovy ŭkład u biełaruskuju litaraturu (tut robicca paraŭnańnie z Aleksijevič), nie staŭ jon svaim i ŭ Rasii. Chacia pry vydańni pieršaha ramana vydaviectva prezientavała jaho jak ruskaha — kab pavialičyć jahonyja pierśpiektyvy na rynku.
Asobnaja ŭvaha nadajecca biełaruskaj dyktatury. Upaminajecca, što debiutny raman «źnik z knižnych palic u Minsku». Adnak siońnia piśmieńnikaŭ u Biełarusi bolš nie rasstrelvajuć — užyvajucca «čornyja śpisy», achviaraj jakich bačyć siabie Marcinovič. Ale hetaja situacyja pastupova zakančvajecca: «Voziera radaści» trapiła ŭ kniharni, ale čornaja paznaka z Marcinoviča jašče nie źniataja što da TB.
Koratka abmiarkoŭvajecca taksama kniha Marcinoviča pra Šahała, jakaja ŭ 2015 hodzie vyjšła ŭ vydaviectvie EHU i zusim niadaŭna — u prestyžnym maskoŭskim «NŁO». U suviazi ź bijahrafijaj Šahała Marcinovič vykazvajecca ŭ takim duchu, «što pośpiech i słava kiepskija dla mastactva. Mastackaja tvorčaść — zaŭsiody kryk ab dapamozie».
U kancy artykuła Marcinoviča dzielicca mierkavańniami ab ułasnaj tvorčaści. Jaje jon charaktaryzuje jak «postpostmadernisckuju», a stylistyčny kirunak — jak mistyčny realizm. Asabliva jon padkreślivaje najaŭnaść u jahonych ramanach «zahadak, jakija składana adhadać» (jak «vielikodnyja jajki» ŭ kampjutarnych hulniach).
25 lutaha Marcinovič čytaćmie ŭ Ciurychskim litaraturnym domie.