«Kunh-fu kamiedzi»: biełarus zavajoŭvaje stendap-scenu Šanchaja
My zvykli, što kitajcy jeduć da nas (śledam za tavarami): studenty, budaŭniki, inviestary. A tut biełarus, 31-hadovy ŭradženiec Bieraścia Michał Kałhin, pierabraŭsia ŭ Padniabiesnuju ŭ pošukach ziamli i doli.
Michał Kałhin vydzialajecca z natoŭpu svaim jarkim vobrazam.
15 hadoŭ tamu Michał pakinuŭ Bieraście dziela navučańnia ŭ ZŠA. Mienavita tam junak zachapiŭsia stendapam dziakujučy susiedu pa studenckim internacie. Paśla zakančeńnia vučoby Kałhin pryniaŭ rašeńnie pierajechać u Kitaj.
Šanchajski komik
— Na dadzieny momant ja vystupaju 4 razy na tydzień. 3 viečary ŭ Šanchai i 1 — u Sučžoŭ. Niakiepska, praŭda? Pakul što sumiaščaju vystupy z asnoŭnaj pracaj, ale spadziajusia, što ŭ niedalokaj budučyni zmahu pryśviacić stendapu ŭvieś moj čas.
Ź niadaŭniaha času ŭ Šanchai mocna pačaŭ prasoŭvacca stendap.
Tut asablivym popytam karystajecca ŭsio zachodniaje.
Afišu ź minskim AMAPam možna ŭbačyć u Šanchai.
Ja vystupaju ŭ adnym z najlepšych miescaŭ u horadzie, naša placoŭka nazyvajecca «Kunh-fu kamiedzi». Na šou siudy źbirajucca zvyčajna anhłamoŭnyja, chacia časam prychodziać i kitajcy.
U mianie byvajuć padazreńni, što kitajcy nie razumiejuć da kanca, čamu śmiajucca, ale prosta chodziać dla statusu i kampanii.
Dva hady zapar na pradstaŭničym festyvali stendapu ŭ Hankonhu kamanda našaha šou zajmała nie tolki pieršaje, ale i druhoje najlepšaje miesca. Nie tak daŭno my razraślisia, i adkryłasia navat filija ŭ Ńju-Jorku, za sto mietraŭ ad znakamitaha «ComedyCellar».
Michał na scenie.
— Jak pačałosia zachapleńnie kamičnym žanram?
— Va ŭniviersitecie ŭ mianie prajaviłasia žadańnie pisać. Ja pisaŭ nievialikija apaviadańni i słuchaŭ stendap. Bił Chiks, Devid Kros i inšyja prosta kružyli hałavu, ale ja nikoli nie dumaŭ, što pačnu rabić niešta padobnaje.
Paśla navučańnia ja pierabraŭsia ŭ Kitaj i vykładaŭ anhlijskuju ŭ adnym z univiersitetaŭ, davoli dobra zarablaŭ, chacia absalutna nie viedaŭ kitajskaj, ź jakoj i ciapier składana. Pastajanna znachodziš davoli vuzkaje koła nośbitaŭ anhlijskaj ci rasijskaj, a ŭ kitajskaj amal patreby niama. Paśla pierabraŭsia ŭ Sučžoŭ i pierajšoŭ pracavać u IT-kampaniju. U 2010 hodzie adzin moj siabra, jaki ciapier vystupaje ŭ ZŠA, Terner Sparks, pačaŭ zajmacca stendapam, voś tut i ja zahareŭsia. Napisańnie pieršaha ŭłasnaha piacichvilinnaha setu zaniało amal hod!
— Atrymlivajecca, što ty amal hod rychtavaŭsia da pieršaha vystupu? Pamiataješ jaho?
— O, tak. Pieršy vystup adbyŭsia jakraz u Šanchai. Tam publika absalutna raznamasnaja, bo mižnarodnaje kamjunici ŭ horadzie prosta ahramadnaje. Ja sustreŭ ludziej roznych krain i šlachoŭ, tamu rychtavaŭsia troški pa-za miascovym kantekstam. Damoviŭsia z maim znajomym Terneram, i arhanizavali šou. Ja byŭ pradziusaram šou, a taksama vystupiŭ u jaho na razahrevie, vystupaŭ kala 10 chvilin. Usio prajšło, by ŭ tumanie, chvalavaŭsia mocna, prosta nie pamiataŭ paśla, što adbyłosia, ale zrazumieŭ hałoŭnaje, što heta taja sprava, jakuju tak doŭha šukaŭ u žyćci.
— A jak u kitajcaŭ z pačućciem humaru? Kažuć, što jany niervova reahujuć na žarty i ŭvohule nie nadta emacyjnyja.
— U ich dahetul raźvitaja sistema «błakitnych ahieńčykaŭ» ź pieraapranutymi babulami i estradnymi pryjomami — usio pavodle staroj savieckaj škoły.
Miljony ludziej, jakija nieviadoma z čaho śmiajucca, zdajecca, hatovyja śmiajacca ŭvohule z čaho zaŭhodna. Zachodnija rečy tam dahetul — redkaść. Praŭda, kali raniej na roznych šou hučała tolki anhlijskaja, to ciapier sustrakajucca i kitajskamoŭnyja šou. U asnoŭnym tam raspaŭsiudžany śpiecyfičny «abzervejšanał» humar. Kali kazać prostaj movaj — pobytavyja nazirańni. Naprykład, ab prablemach hramadskaha transpartu. Toj, chto im karystajecca, časta adčuvaje siabie drovami. Štuka ŭ tym, što kitajcy vielmi zatočanyja da zdabyčy vyhodaŭ i kamfortu, jakim by dziŭnym heta nie padavałasia. Da 27 hod u ciabie pavinna być ułasnaja mašyna, kvatera, dobraja adukacyja, a kali niama — to ty prosta łuzer. Kali ty karystaješsia hramadskim transpartam — to ty taksama amal łuzer.
— Darečy, ci mocna ŭ Kitai na komikach adbivajecca cenzura? Na darma ž u krainie byŭ raspracavany navat mahutny «fajervoł», kab błakavać internet-resursy.
— Nie. U pryncypie ŭ Kitai možna žartavać na lubyja temy. Tam, viadoma, jość praviła «3T» — Tybiet, Tjańańmeń, Tajvań. Pra ich nie žartujuć, ja dahetul nie čuŭ nivodnaha śmiešnaha žartu na hetuju temu. Hutaryć možna navat pra palityku. Navat pra kamunistaŭ. Pra ich ja zvyčajna žartuju, kali zakranaju temu Biełarusi. Jana ŭ maich apoviedach zaŭždy takaja mifičnaja i źjaŭlajecca ŭvasableńniem postsavieckaha śvietu. Naprykład,
mahu pradstavicca ŭ novym miescy, što ja ź Biełarusi. Ludzi, biezumoŭna, nie viedajuć, dzie heta, i ja kažu, što navat ja sam niadaŭna zahuhliŭ, dzie Biełaruś, a Google nie daŭ vynikaŭ. Dadaju, što Google zabłakavany ŭ Kitai.
Žyćcio ŭ Kitai i ekspansija biełaruskaj harełki
— A voś žyćcio ŭ Kitai: jaki siaredni dastatak i nakolki aktualnaje ekałahičnaje pytańnie? Nie tak daŭno ŭvieś śviet čarhovy raz ablacieli videa žudasnaha smohu ŭ Piekinie.
— Ekałohija, nasamreč, troški turbuje.
Šanchaj, viadoma, nie taki industryjalny, jak susiednija pravincyi, ale i tut adčuvajecca mocnaja zabrudžanaść. U mianie doma navat staić admysłovy ačyščalnik pavietra, jaki ja nabyŭ, jak tolki pierajechaŭ tudy žyć. Časam prychodzicca nasić masku.
Ale ja hatovy heta tryvać. Ahułam,
ja kaliści vyrašyŭ pierajechać u Kitaj, bo zrazumieŭ, što tam budu mieć bolš mahčymaściej, čym u Štatach.
U Kalifornii možna sustreć proćmu ruskamoŭnych aficyjantaŭ u kaviarniach i restaracyjach, i niekatoryja nazyvajuć heta «amierykanskaj maraj». Ale mnie zdajecca, što ludzi prosta nie razumiejuć sutnaść paniatku. Hetaja mara — nie prosta zvalić u Štaty, jana palahaje ŭ tym, kab pabudavać svajo žyćcio i zabiaśpiečyć dziaciej lepšymi ŭmovami.
Talerki možna myć ci prybirać śmiećcie paŭsiul, a realizavać svajo žyćcio i talenty, stvarać — voś u čym taja mara. Kitaj siońnia stvaraje takija ŭmovy. Mabyć, šmat u čym navat lepš za ZŠA.
— A ŭ čym heta zaklučajecca?
— Tut dziaržava ŭkładaje hrošy ŭ adukacyju i anhlijskuju movu.
Ja pieršy čas uładkavaŭsia nastaŭnikam i mieŭ vydatnyja hrošy, padobnyja da hadzinnaha hanarara psichaterapieŭta ŭ Manchetanie.
Amierykaniec tut moža spakojna zarablać 80 dalaraŭ na hadzinu, a toje i bolej. Ja niekalki razoŭ byŭ sudździoj na dziciačych moŭnych i artystyčnych konkursach i zachaplaŭsia tym, jak 9-hadovyja chłopcy i dziaŭčaty razmaŭlali absalutna biez akcentu. Užo vidavočna, jaki plon heta prynosić Kitaju. A
dla anhłamoŭnych tut adkrytyja amal usie dźviery, bo kitajcam patrebnyja ich viedy, dośvied i mova. Bo praktyčna ŭsia hałoŭnaja prafiesijnaja litaratura vychodzić na anhlijskaj.
— A što tyčycca tavaraŭ — ci jany takija ž dasiažnyja?
— Ciapier ja žyvu na bierazie nievialikaha voziera, za 5 chvilin ad mianie niamieckaja piakarnia i vializny markiet, dzie možna nabyć cudoŭny syr, śviežaje małako i ŭsio, što pažadaješ. Praŭda byvajuć prablemy ź internetam i znakamitym «fajervołam» i tym, što davodzicca płacić 6 dalaraŭ za novy VPN, kab karystacca Facebook-am ci Ukantakcie.
Pry žadańni tut usio možna. Taksama tut jość admysłovy padatak na zamiežnyja tavary, asabliva techniku. Chočaš mieć niešta zachodniaje — płaci dadatkova.
Darečy, ź niadaŭniaha času niekatoryja tavary ź Biełarusi pačali ekspansiju ŭ miascovych kramach. Z apošniaha, što zaŭvažyŭ — harełka i čypsy płaścinkami. Napisana, što «vostryja», ale dla miascovaj kuchni jany, kaniečnie, zusim nie vostryja.
— A jak ź siarednim zarobkam? Apošnija niekalki dziesiacihodździaŭ bujnyja karparacyi jakraz pieranosili svaju vytvorčaść u Kitaj z-za mizernych zarobkaŭ miascovaha nasielnictva. A ŭ Biełarusi niadaŭna, napeŭna, čuŭ pra toje, što Łukašenka pastaviŭ zadaču zdabyć 500 na hod?
— Niadaŭna hutaryŭ z supracoŭnikam cyrulni, jaki kazaŭ, što jon ź biednaha rehijona Kitaja, dzie zarablajuć jakraz tyja 500 dalaraŭ. Ahułam tut nie prablema zdabyć kala 1500$ na miesiac i bolej. Košt žytła prykładna taki samy, jak i ŭ Minsku. Chacia ŭ Šanchai jość papularnyja kvartały «French Concession», dzie stajać staryja damy, jakija kaštujuć u 3-4 razy bolš. Kali ŭ mianie pytajuć, čamu ja tam nie žyvu, to adkazvaju, što, kali b chacieŭ pajechać u razbomblenyja damy, to viarnuŭsia b u Biełaruś.
Michaił z synam.
— Šanchaj mocna źbiadnieŭ paśla taho, jak u krainie zapanavaŭ kamunistyčny režym, miascovych žycharoŭ abkładali vializnymi padatkami, i tolki za apošnija 20 hadoŭ Šanchaj nanoŭ pačaŭ raźvivacca, navat paśpieŭ stać adnym z najbujniejšych finansavych centraŭ śvietu. Horad, napeŭna, mocna zachaplaje?
— Heta prosta hramadny horad, u jakim jość usio ŭ płanie mody, mastactvaŭ… Niadaŭna siudy «Metallica» pryjazdžała. U płanie rostu horada i architektury taksama. Takija štuki budujuć, što Nacyjanalnaja biblijateka prosta nahadvaje futbolny miač. Adzinaje, što dastaŭlaje prablemy, — transpartnaja sistema, bo časam z-za trafiku i kultury kiravańnia prosta chočacca zastavacca doma i nikudy nie vychodzić. Navat chamstvam pavodziny na darozie nie nazavieš. Nichto vas tut na pierachodzie nie prapuścić. A jašče
časta sustrakać staŭ vychadcaŭ ź Biełarusi, asabliva dziaŭčat. Ja sam pa kłubach nie chadžu, ale daviedvajusia, što biełaruski časta pracujuć pa šerych schiemach u kłubach. Pjuć i hutarać z naviedvalnikami. Čym skančvajucca takija «razmovy», ja prosta nie chaču navat dumać.
Biełaruś. Biarozaŭka. Aleksijevič
Niekalki razoŭ na hod Michał pryjazdžaje ŭ Biełaruś, kab adpačyć. Dziela siabroŭ i dziela ekałohii.
— Pryjazdžaju paru razoŭ na hod u Biełaruś i zaŭždy najpierš prychodžu ŭ kniharniu «Ŭ», kab pačytać biełaruskija navinki. Zajazdžaju ŭ rodnuju Biarozaŭku (adzin z rajonaŭ Bieraścia).
— Što z apošniaha pračytali?
— Ahułam chaču skazać, što ŭzrovień sučasnaj litaratury vielmi słaby.
Usie rekamiendavali «Movu», a ja pračytaŭ i rasčaravaŭsia.
Adnolkavyja hieroi, sumny siužet, nie mahu zrazumieć, čym tam asabliva zachaplacca.
Čytaŭ Aleksijevič i «Chvilinku» — taksama ničoha asablivaha. Tak, joj dali Nobiela, ale ž jaje ciažka dałučyć da piśmieńnikaŭ. Chutčej, joj dali premiju, jak i Abamu, prosta kab adznačyć niejkuju źjavu. Pra stendap skažu toje ž samaje.
— To bok ty ŭvohule nie nazyvaješ toje, što časta kruciać u Biełarusi, stendapam?
— Ty zaŭždy aceńvaješ stendap pa tym, nakolki jon «special».
Kali vy pahladzicie majho lubimaha Patrysa O'Niła i jahony «Elephant in the Room», a paśla — apošniaje z Paŭła Voli, to zrazumiejecie, što heta prosta nieparaŭnalna.
Adzinaje z rasijskamoŭnaha, što možna adznačyć, heta Hryškaviec.
Tam usio ad dušy i ščyra. Bačna, što jon piša nie prosta dla taho, kab raśśmiašyć, a tamu, što heta nasamreč cikava. Ja zaŭvažyŭ, što na prastory SND časta vykarystoŭvajuć pierakładnyja žarty i navat nie razumiejuć, što heta kiepska. Ludzi nie razumiejuć, što žanr musić vychodzić z serca. Nu i kaniešnie, stendap maje być davoli minimalistyčnym i atmaśfiernym. Scena, pryhłušanaje śviatło ci sucelnaja ciemra z adnym vializnym pramianiom pražektara, jaki aśviatlaje mikrafon i vystupoŭcu.
— Ty raspaviadaŭ, što vyras na rajonie. Rodnaja Biarozaŭka ciabie čamu-niebudź navučyła?
— Napeŭna, samy hałoŭny bieraściejski ŭrok — «dziaržać mordu kirpičom».
Siońnia mnohija asudžajuć, što ja darma sychodžu z IT, što daremna stanaŭlusia prafiesijnym komikam. Niechta havoryć, što ŭ mianie vializnaje eha, ale ja zadajusia pytańniem, jakoje treba mieć eha, kab skazać inšamu čałavieku, što ŭ jaho vializnaje eha?
Voś tut pačynaješ canić dziacinstva ŭ Biarozaŭcy, jakoje navučyła nie zvažać na mierkavańnie inšych i dasiahać svajoj mety.
Mnie ź dziacinstva było važna toje, na što inšym było naplavać. Ja jeździŭ u škołu amal hadzinu z parvanym zaplečnikam, viartaŭsia pozna dadomu. Kali da rodnych jeździŭ u Minsk, zaŭždy mieŭ kišennyja hrošy. Maje siabry pakurvali, a ja kuplaŭ sabie kiłahram bananaŭ, naprykład.
— Ci jość u ciabie mary, źviazanyja ź Biełaruśsiu, kali ty dasiahnieš pośpiechaŭ u svajoj spravie?
— Tak.
Ja maru adnojčy adkryć u Minsku svaju kaviarniu i šou. Užo nazvu navat prydumaŭ — «Laughter in the Dark».
U honar adnaho z tvoraŭ Nabokava, jaki mienavita tak pierakładajecca na anhlijskuju movu, a ŭ aryhinale zaviecca «Kamiera abskura». Chočacca, kab tam było ŭsio pryhoža, z zaciemnienaj załaj i tolki adnym lichtarom, jaki troški padśviečvaje scenu. Dzie kresły buduć maksimalna blizka da sceny, važnaść čaho ŭ nas u pryncypie nie razumiejuć.
U miesca budzie deviz «I ŭśmieška ŭ ciemry śviecić, i ciemra jaje nie aharnuła».
* * *
Na hetym tydni, u čaćvier 2 lutaha, Michał Kałhin ź siabrami praviadzie nievialikaje anhłamoŭnaje stendap-šou ŭ bary «Chulihan» u 20:00.
Paśla komik znoŭ vierniecca ŭ Kitaj. Chočacca vieryć, što z časam dla taho, kab znajści siabie i realizavać svaju maru, biełarusu nie pryjdziecca pieraadolvać tysiačy kiłamietraŭ pa darozie ŭ Štaty ci Kitaj, a my sfarmulujem svaju, chaj pakul i nievialikuju Biełaruskuju maru, i budziem vieryć u jaje ŭvasableńnie.