Łukašenka zapaliŭ kaladnuju śviečku ŭ Śviata-Duchavym kafiedralnym sabory Minska
Alaksandr Łukašenka zapaliŭ kaladnuju śviečku la Minskaj ikony Božaj Maci ŭ Śviata-Duchavym kafiedralnym sabory, pieradaje BIEŁTA.
Kiraŭnika dziaržavy sustreŭ Mitrapalit Minski i Zasłaŭski Pavieł, Patryjaršy Ekzarch usiaje Biełarusi. U chramie taksama prysutničali pradstaŭniki pravasłaŭnych bractvaŭ i siastryctvaŭ, navučency niadzielnaj škoły, prychadžanie.
Łukašenka padaravaŭ Biełaruskaj pravasłaŭnaj carkvie abraz Božaha Naradžeńnia, napisany va ŭnikalnaj technicy vaskovaj tempiery. Ikanahrafija blizkaja Połackaj frescy i tradycyjnaja dla biełaruskaj škoły ikanapisu XII stahodździa. Abraz ujaŭlaje saboj šmatfihurnuju kampazicyju z tonkaj, minijaciurnaj detalizacyjaj.
Mitrapalit Pavieł padaryŭ Alaksandru Łukašenku abraz «Zbaŭca», pryviezieny mitrapalitam ź Jerusalima i aśviečany na Trunie Chrysta.
«My pražyli vielmi składany hod. Ja nie budu ŭdavacca ŭ padrabiaznaści, užo šmat kazaŭ i ŭ kancy hoda, i ŭ svaim navahodnim zvarocie. Ale hałoŭnaja ŭsieahulnaja padzieja hetaha hoda — što nam, jak my i maryli hod tamu (ja ŭ tym liku, stojačy tut, kazaŭ pra heta), atrymałasia pieraadoleć niehatyŭnyja tendencyi ŭ našaj ekanomicy, i heta nieadkładna paŭpłyvała na ŭsio naša hramadstva», — zajaviŭ u chramie biełaruski lidar.
«Žyćcio ŭ nas nie vydatnaje, ja heta razumieju, jano ciarpimaje. U hetym hodzie my pavinny zrabić krok napierad, padniacca na prystupku vyšej, kab hetaja žyćcio było nie prosta ciarpimym, a narmalnym. Asablivaść sioletniaha momantu ŭ tym, što my ŭsio dla hetaha majem. I my abaviazkova pavinny razam z vami zrabić hety krok, na hetuju prystupačku padniacca. I tady ŭ nas praz hod budzie pra što havaryć, i ŭ nas zusim inšy budzie nastroj», — skazaŭ Alaksandr Łukašenka.
Kiraŭnik dziaržavy zapeŭniŭ, što budzie imknucca zrabić usio, kab na biełaruskaj ziamli ludzi žyli dobra i kab hości krainy adčuvali, što biełarusy — dužyja ludzi, jakija žyvuć niadrenna i hatovyja luboha hościa z udziačnaściu prymać.
«My žyviem nadziejami na budučyniu, i ja ŭpeŭnieny, što hetyja nadziei ŭ nastupnym hodzie ździejśniacca», — reziumavaŭ Łukašenka.