«Na miescy Pratasieviča mahła być Cichanoŭskaja» Franak Viačorka raspavioŭ, jak uzmacnili biaśpieku eks-kandydatki ŭ prezidenty
Daradca Cichanoŭskaj pa mižnarodnych adnosinach u intervju prajektu «Tok» raspavioŭ, što na miescy Ramana Pratasieviča mahła apynucca Śviatłana Cichanoŭskaja. Samalot, na jakim Pratasievič lacieŭ z Afinaŭ u Vilniu, pasadzili ŭ Minsku, a Ramana i jaho dziaŭčynu zatrymali siłaviki.
«Tam była vielmi składanaja situacyja z hetym pieralotam, — kaža Franak Viačorka. — Naša delehacyja musiła lacieć u subotu, za tydzień da taho, jak Pratasieviča zabrali, z Afinaŭ taksama praz terytoryju Biełarusi, i pry ŭźlocie samalot pałamaŭsia.
Vyšyniamier nie spracavaŭ — było rezkaje avaryjnaje tarmažeńnie, samalot źniali, rejs admianili, i treba było zastacca na adzin dzień daŭžej, to-bok samalot skasavali ŭ apošni momant. Na nastupny dzień treba było vybirać, jak dabiracca ŭ Vilniu, ale narmalnych rejsaŭ nie było.
I ŭ nas było dva kvitki: adzin ź pierasadkaj praź jeŭraźviazaŭskuju krainu i adzin pramy «Rajnejr». I my ŭ apošni momant kupili kvitki na «Rajnejr», naprastki, voś toj samy, jakim lacieŭ Pratasievič, i dalacieli».
Ale potym pieršyja tłumačeńni, jakija my pačuli paśla pasadki Pratasieviča, vyhladali, jak byccam heta byli zahatoŭki nie pad aryšt Pratasieviča, a pad aryšt Cichanoŭskaj. Hety było vielmi-vielmi dziŭna. I sapraŭdy, kali b jany zatrymali nie adnaho Pratasieviča, a cełuju delehacyju — heta była b dla ich, kaniečnie, vialikaja zdabyča.
Viačorka pryznaje, što pytańniu biaśpieki nie nadzialałasia dastatkovaja ŭvaha:
«Ja dumaju, što my vinavatyja, što nie dumali pra biaśpieku, treba zrabić vysnovy, i ŭsim, chto zaraz znachodzicca pad patencyjnaj pahrozaj, — usie ŭciekačy, aktyvisty, pravaabaroncy, — treba być vielmi ŭvažlivymi, piać razoŭ padumać, jak vy lacicie, što vy robicie, jak vy viartajeciesia dadomu, mianiać maršruty. Tut, u Vilni, pasolskaja mašyna padjazdžaje, kidaje ciabie ŭ bahažnik, viazie ŭ Biełaruś — i nichto nie zaŭvažyć, litoŭcy nie buduć spyniać dypłamatyčnuju mašynu Łukašenki.
Navat u takich momantach my pačali pa-novamu dumać pra biaśpieku. Kali heta adbyłosia — pamianiałasia staŭleńnie da Cichanoŭskaj. Była pajezdka ŭ Varšavu i ŭ Čechiju — joj dali maksimalnuju biaśpieku. Zaraz jeŭrapiejskija krainy buduć pierastrachoŭvacca piać razoŭ».