Vialikija pretenzii małoj dziaržavy
Adradžeńnie Vialikaj Litvy: mif ci novaja hieapalityčnaja rečaisnaść? Piša Pavał Usaŭ.
Za apošni čas u miežach ES dakładna akreślilisia try hieapalityčnyja centry, čyje intaresy zasiarodžanyja na Biełarusi, Ukrainie, Małdovie i Rasii. Hetymi hulcami jość Hiermanija, Polšča i Litva. Kali pamknieńni Hiermanii i Polščy padajucca zrazumiełymi, to źjaŭleńnie Litvy jak samastojnaha hieapalityčnaha subjekta sa svajoj asabistaj vonkavapalityčnaj daktrynaj padajecca dziŭnym i niezrazumiełym. Tym nie mienš, Litva — vielmi aktyŭny hieapalityčny subjekt, jaki imkniecca, prynamsi, zaćvierdzić siabie jak asnoŭnaha hieapalityčnaha hulca ŭ rehijonie i starajecca ŭpłyvać na palityčnyja pracesy, što adbyvajucca ŭ susiednich dziaržavach. Uskosna pra heta śviedčać abvinavačańni z boku aficyjnaha Mienska na adras Litvy, što apošniaja padtrymlivaje biełaruskuju apazicyju i tym samym umiešvajecca va ŭnutrannyja spravy niezaležnaj dziaržavy, a taksama toje, što mienavita na terytoryi Litvy adbyvajucca važnyja sustrečy pradstaŭnikoŭ biełaruskaj apazicyi ź jeŭrapiejskimi i amierykanskimi palitykami.
Poŭny tekst artykułu možna pračytać u časopisie «ARCHE».