Słavamir Adamovič. Bytavucha-3
№ 07 (128) 1999 h.
Słavamir Adamovič
Bytavucha-3
Zubačystka
28 studzienia 1999 hodu ranicaj z vakna svajho internackaha pakoju vyviesiŭ naš bieła-čyrvona-bieły ściah. Hadziny praź dźvie pastukali ŭ dźviery — cełaja zhraja formiennych i cyvilnych. Nie adčyniŭ. Tady ŭvarvalisia ŭ pakoj, jaki nad maim, i pasprabavali byli moj ściah źbić. Ale nie ŭdałosia, bo ja paśpieŭ jaho nazad u pakoj uciahnuć. Z tym i adstupili nalotčyki. Praŭda, padlanku jany mnie ŭsio ž kinuli, drobnieńkuju miantoŭskuju padlanačku — zapchnuli ŭ zamok dźviarej... zubačystku. Adsiul rablu vysnovu: pa-pieršaje, u racyjonie našych pravaachoŭnych orhanaŭ prysutničaje miasa, pa-druhoje, siłaviki pieražyvajuć za svaje zuby. A dyrektar PTV-24 Sajuk pieražyvaje za svaju karjeru. Tamu i prasyhnalizavaŭ u milicyju i KHB pra vyviešany bieła-čyrvona-bieły ściah.
Treninh
U 36-m tralejbusie vypadkovaja spadarožnica Marjana z tajamničym vyhladam zaprasiła naviedać treninh. Što za jon — nie skazała, ale adrasok, dzie jaho možna znajści, šapnuła: staličnaja vulica Matusieviča, DK vytvorčaha abjadnańnia «Sukno».
21 lutaha viečaram ja znajšoŭ hetaje dziva ŭ pamiaškańni pravaha kryła domu kultury. Z hadzinu my, hości i haspadary, pieramiaščajemsia pa faje dy papivajem minerałku. Potym nas zaprašajuć navierch, dzie i prachodzić samo mierapryjemstva. Udzielničajuć u im pieravažna žančyny. Pieravažna siaredniaje klasy, što vynikaje ź ich prafesijaŭ: buhaltary, menedžery, kiraŭniki firmaŭ, vykładčyki pryvatnych navučalnych ustanovaŭ, stamatolah, psychijatar. Usie tut jak tut: raźviadzionki, kryvyja na voka j cieła, vialikija j minijaturnyja, pryhožyja i nia vielmi. Voś žančynka hadoŭ pad tryccać z maleńkim tvarykam. Tvaryk hadoŭ praź dziesiać pieratvorycca ŭ piečany jabłyk, vusienki staniejuć, zavostrycca nosik. U hetaj z tvarykam malupasieńkija hrudzi i toŭstyja nohi. Na levaj łytcy — nabrakłyja sinija vieny — jaki-niebudź trombaflebit. Jana adčajna tancuje, niaŭmieła krucić sračkaj, ale adzinota, ja baču, adzinota visić nad joju. Jana zusim adna ŭ natoŭpie, choča ŭciahnuć ŭ bieśpierapynny taniec svaich znajomych, ale jany sychodziać.
A voś inšaja samotnica — poŭnaja, umierana-ahromnistaja, załacistyja vałasy, krychu čornym kala vačej, krychu pamady na vusny, pryhožy rot i ruki, jak pryjemna całavać takija ruki! Raz za razam jana ŭskidvaje hałavoj, załacistyja pasmy rassypajucca pa plačach i, ach, jak ža ja lubiŭ by jaje, ratujučy/sia ad adzinoty!
Potym jašče adna, staraja hadoŭ pad 70 — jaki ŭžo joj treninh spatrebiŭsia. Siadzić vuń, jak na tancach u kałhasnym klubie.
Jašče ryžaja hadoŭ 50-ci z dačkoju-siamnaccatkaj. Dačka ŭsia ŭ matku z abličča, vuzkija plečy, a hrudzi takija, jakija ŭ inšaj i pad staraść nie sfarmujucca, fajnyja hrudzi dla siamnaccacihadovaj. Voś dzie sapraŭdy patrabujecca treninh i manualnaja terapija.
Kali ž chto nie zrazumieŭ, pra što my tut razvažali, raju źviarnucca na adras: Miensk, Vajskovy zavułak, dom 13, pakoj 3, pamiaškańnie strachavoj kampanii.
Varyjatyŭnaść 37-ha
— Nu vot, jeŝio odna prišła, — skazaŭ da supracoŭnika UKHB pa Mienskaj vobłaści miadzielski rajprakuror, ubačyŭšy, što dźviery kabinetu rasčyniła stałaha vieku žančyna... Užo niekalki dzion hetyja dva zajmajucca tym, što zaścierahajuć žycharoŭ ad udziełu ŭ kampanii pa vybarach prezydenta.
Płyvie
U łaźni, što na vulicy Biaduli. Miensk, dziaviataja ranicy, čaćvier. U pamyvačnuju zachodzić nievysoki pacan, nienaturalna bieły, uvieś u nakołkach, na plačy — hady: 1997-1999. Značyć, tolki što adkinuŭsia. Padychodžu, pytajusia, dzie srok mataŭ, moža z kim z našych znajomy. Akazvajecca, jon z Uljanaŭskaj vobłaści, ź niejkaha Dzimitraŭhradu. Na nutranym baku levaj nahi, na samaj kostačcy — svastyka ŭ soniečnym kole. I jašče adna na ruce. Taki sabie soniečna-svastyčny małady rasiejčyk. Vidać, paśla adsidki pieršy raz u łaźniu trapiŭ: suchoje cieła namylvaje, niby bajučysia, što nie paśpieje pamycca za 15 chvilinaŭ. I spłyvaje ź jaho brud rasiejskaj turmy, jak sam jon spłyŭ da nas u pošukach lohkaha chleba.
Lakalizavanyja
Miensk, nadviačorak. AntyNATOŭski mitynh u parku Horkaha. Para na skoruju ruku namalavanych plakacikaŭ. Nievyraznyja, navat biezabličnyja tvary havarunoŭ. Biazdarnyja pramovy, jakija nie kranajuć ni dušy, ni serca, ni śpinnaha mozhu. Čykin u atačeńni ekzaltavanych kabietaŭ tłumačyć, što voś pryjdziem da ŭłady (!?), tady raźbiaremsia i z RNIE, i ź biełaruskimi nacyjanalistami. Jakiści Kirył Hieorhijevič aburajecca faktam majoj prystunaści na ichnym mierapryjemstvie i raić kuplać bilet da Tel-Avivu. Ech ty, dumaju, taŭkač brytahałovy, biełarusa ad žyda adroźnić nia možaš, a tudy ž, u antysemity lezieš.
Pachadziŭ ja jašče krychu siarod lakalizavanych, paŭziraŭsia ŭ biazrodnyja fizijanomii kreaturaŭ rasiejskaj FSB i vypraviŭsia z anarchami piva pić.
Dobra być samim saboju, asabliva kali ty Hienrychavič, a nie Hieorhijevič.
Viartańnie Arhanistki
«Hienrych! — piša Jana na paštoŭcy firmy «Konkret». — Vinšuju Ciabie sa śviatam Vialikadnia. Zyču tabie spakoju dušy, zdaroŭja i kachańnia. Niachaj tabie budzie dobra, jak dobra było mnie z taboju hetyja šeść dzion. I niachaj Boh baronić ciabie ad usiaho złoha. Ja zaŭsiody pamiataju pra ciabie. Halina. 31.03.99 h.»
***
Nia viedaju, dobra heta ci drenna, ale jany viartajucca: na dzień-dva, jak žonka paśla dvanaccaci hadoŭ žyćcia ŭ razvodzie; na tydzień, jak Arhanistka paśla vielmi žvavych eratyčnych študyjaŭ, zavieršanych dziesiaćciu miesiacami turmy...
Ja zabyvajusia pra svaje kryŭdy i z novaj žarściu całuju znajomaje cieła majoj niaspraŭdžanaj niaviesty: całuju vuška, što joj asabliva padabajecca, i całuju tam, dzie jana nia moža razabracca, padabajecca joj tak, albo nie.
Dniom Arhanistka zajmajecca na kursach polskaj movy, potym vandruje pa vystaŭkach i kramach, a viečaročkam ciśnie pimpačku majho zvanka.
Pieršy raz paśla hadavoha pierapynku my asabliva nie zatrymlivajemsia, adrazu idziom dalej i hłybiej. My pieratvarajemsia ŭ hałavanohich, u hidrasferu, u akijan hipersubstancyi, u cierpki rabinavy sok.
Arhanistka — maja humanitarnaja dapamoha, maja kisłarodnaja maska va ŭmovach padpolla. I kali zaŭtra mianie, funkcyjanera vybarčaj kampanii, schopiać i kinuć u «amerykanku», maja adviečnaja niaviestačka iznoŭ napiša mnie, jak jana kachaje i čakaje. I ja znoŭ pavieru.
Studzień—krasavik 1999 h.