Silivončyk — bahatyr i chaleryk
№ 14 (135) 1999 h.
Silivončyk — bahatyr i chaleryk
U čytača publikacyjaŭ pra padziei ŭ vioscy Mikałajeŭcy składajecca ŭražańnie, što Anatol Silivončyk — niejki monstar, jaki pryjechaŭ u Biełaruś z adnoj metaj — dać volu svaim sadysckim schilnaściam — i čamuści abraŭ dla hetaha svaje rodnyja miaściny. Ale ž ludzi ŭ Mikałajeŭcy viedajuć Anatola ź dziacinstva, bo pobač jahonaja rodnaja vioska Hamza.
U Śvietłahorsku chodziać roznyja versii padziejaŭ. My paprasili raskazać pra A.Silivončyka, adnaho z samych niezvyčajnych i bahatych biełarusaŭ našaha času, Ŭładzimiera Arłova, jaki dobra viedaŭ samaha kalarytnaha pradstaŭnika biełaruskaj dyjaspary ŭ Sibiry. Ci moža Silivončyku daravacca bolš, čym daravali b niekamu inšamu, dziela jahonych zasłuh pierad ajčynaj?
«Anatol časta pryjaždžaŭ da maci ŭ Hamzu, pryvoziŭ tudy na leta svaich dvuch synoŭ. Mnie adnojčy daviałosia tam być, i ja zaŭvažyŭ, što adnaviaskoŭcy vielmi lubiać Anatola. Pra heta siońnia nia kažuć. Niekatoryja žurnalisty, praŭda, uzhadali, što Silivončyk — jašče j mecenat. Ale prahučała heta dosyć niaŭciamna, i tamu mnie chaciełasia b pačać tam, dzie inšyja stavili kropku.
Varta nahadać, što ź finansavaj padtrymkaj Silivončyka adbyvałasia piacihadovaja praca pa stvareńni vobrazu kryža Śviatoj Eŭfrasińni Połackaj. Pad čas hetaj pracy mastak-juvelir Mikoła Kuźmič adnaviŭ technalohiju pieraharodkavaj emali časoŭ hienijalnaha połackaha majstra Bohšy — heta paćvierdzili pryznanyja aŭtarytety, daktary histaryčnych navuk z Akademii navuk Biełarusi Hieorhij Štychaŭ i rasiejskija — Taćciana Makarava i Leanid Alaksiejeŭ. Pra značnaść hetaj pracy ŭžo dosyć šmat napisana.
Anatol Silivončyk byŭ taksama fundataram navukova-papularnaj knihi «Žyvatvorny symbal Baćkaŭščyny», pryśviečanaj historyi kryža Śviatoj Eŭfrasińni, i fundavaŭ filmy Viktara Šavialeviča «Šlach da śviatyni» i «Pastka dla zubra». Na srodki Silivončyka była vydadziena adna z paetyčnych knih biełaruskaha paeta z Sankt-Pieciarburhu Anatola Kirviela. Taksama šyroka viadoma pra namiery Silivončyka finansavać stvareńnie i ŭstalavańnie pomnikaŭ Eŭfrasińni Połackaj u Miensku i Połacku. Anatol šmat dapamahaŭ połackamu Spasa-Eŭfrasińnieŭskamu manastyru i davaŭ hrošy na prajekt jaho rehieneracyi. Pad čas adradžeńnia manastyra jon finansavaŭ adsialeńnie miascovych žycharoŭ, jakija zajmali budynak kiellaŭ. Potym na jahonyja hrošy dla manastyra nabyli mikraaŭtobus.
Darečy, mikraaŭtobus Silivončyk nabyŭ i dla svajoj rodnaj vioski Hamza. Hetym aŭtobusam karystajucca i žychary słavutaj ciapier Mikałajeŭki. Aŭtobus pracuje pa hrafiku i, aprača taho kruhłasutačna dziejničaje jak «chutkaja dapamoha» dla miascovych žycharoŭ, kali kamu treba ŭ bolnicu ŭ Śvietłahorsku abo ŭ Babrujsku. Apošnim biełaruskim prajektam, na jaki daŭ hrošy Silivončyk, było vydańnie naboru repradukcyjaŭ freskavych razmalovak CHII st. z połackaj Spasaŭskaj carkvy.
Anatol — biezumoŭna, nieardynyrny čałaviek ź jarkim chaleryčnym temperamentam. Jon zdolny na impulsiŭnyja ŭčynki roznaha kštałtu. Letaś jon vypadkova daviedaŭsia pra adnu mienskuju vypusknicu škoły, jakaja zastałasia siratoj, i istotna dapamoh joj hrašyma. Možna zhadać šmat epizodaŭ, jakija demanstrujuć čałaviečuju ščyraść Anatola, jahonuju hatoŭnaść na vysakarodny ŭčynak. Tamu mnie biaskonca sumna, što rasiejskija vajenizavanyja farmavańni kštałtu «Bierkuta» zdoleli vykarystać našaha suajčyńnika ŭ svaich metach.
Ja dumaju, Anatol zrazumieŭ, što dla hetych ludziej u čornaj formie Biełaruś — prosta palihon dla hulniaŭ i zabavaŭ. Tut lubomu bačna, što sam Silivončyk nia moh udzielničać u ździekach nad svaimi susiedziami. Nakolki mnie viadoma, prosta sytuacyja vyjšła z-pad jahonaha kantrolu, i viali rej tam rasiejskija bašybuzuki, jakija prajšli vajnu ŭ Aŭhanistanie ci ŭ Čačenii. Dziŭna, što ludziej, jakija niepasredna ździajśniali hetuju «bajavuju aperacyju», prosta biespakarana departavali ŭ Rasieju, a Silivončyka zrabili «krajnim». Mahčyma, tut adyhraŭ rolu jahony charaktar, bo Anatol moh rezka razmaŭlać z pradstaŭnikami ŭładaŭ.
Naturalna, Anatol vybraŭ nia lepšy sposab układańnia hrošaj, i napeŭna jon sam u hetym pierakanaŭsia. Ja ŭsio ž spadziajusia, što jon chutka vyjdzie na svabodu i zrobić jašče niamała karysnych spravaŭ dla Biełarusi. Bo ja nia viedaju, kaho ŭ apošnija hady možna było b pastavić pobač z Anatolem pa značnaści finansavych układańniaŭ u biełaruskija kulturnickija prajekty. Siońnia ŭ nas bolš takich mecenataŭ niama».
Hutaryŭ Alaksiej Znatkievič