Listy ŭ redakcyju
№ 15 (136) 1999 h.
Listy ŭ redakcyju
Dva śviaty ŭ adzin dzień
Nie sakret, što kožnaha hodu ŭ vioscy Viazyncy kala Radaškavičaŭ adznačajecca dzień naradžeńnia Janki Kupały. Bo jon tut naradziŭsia. Śviatkujuć pa-roznamu. Sioleta, zdajecca, akramia niekalkich milicyjantaŭ, ad miascovych uładaŭ nikoha nie było. Ź Miensku pryjechali muzejnyja rabotniki dy krychu paetaŭ na čale z Navumam Halpiarovičam. Dy j słuchačoŭ nie było b, kali b elektryčkaj nie padjechali žančyny (likam kala dvaccaci) — asablivyja prychilnicy paezii i biełaruščyny. Z krykam, śmiecham dy piskam źjavilisia dzieci z navakolnych školnych letnikaŭ dy adrazu ž raźbiehlisia chto kudy. Adnyja rvali niepaśpiełyja jabłyki ŭ sadzie, druhija pili vadu z krynicy, trecija (ich było najmieniej) chadzili pa muzejnych budynkach. Soniečny hadzińnik, jaki byŭ zrobleny ŭ 1992 hodzie i na jakim užo niama pałovy vałunoŭ (raściahnuli navakolnyja dačniki), pakazvaŭ, što para pačynać śviata paezii. I jano pačałosia...
Paźniej vyśvietliłasia, što bolšaść dziaciej ź letnikaŭ tolki tut upieršyniu daviedalisia, što ŭ nas jość Janka Kupała i što jon paet. Praŭda, pad čas śviatkavańnia 200-hodździa A.Puškina ŭ jaho na radzimie niekatoryja jaho ziemlaki taksama nie mahli adkazać na pytańnie: «Chto taki Puškin?» Adnyja kazali, što futbalist, druhija — chakieist...
Zatoje ŭ nas Puškina viedajuć i lubiać usie: i dzieci, i darosłyja, i paety. Biełaruskija paety, jakija štohod pryjaždžali ŭ Viazynku, hetym razam addali pieravahu statui Puškina ŭ Miensku, na adkryćcio jakoj mieŭsia pryjechać mer Maskvy Łužkoŭ, kab jamu pačytać svaje vieršy. Volha Ipatava, Leanid Drańko-Majsiuk, Raisa Baravikova dy niekatoryja inšyja pajšli tudy i vieršy, musić, pačytali. A Łužkoŭ i nie pryjechaŭ.
V.A.
Ja lublu «New Cosmopolis»
«Słuchač» u svaim dopisie pamylajecca. Śpievy takich hurtoŭ, jak «New Cosmopolis», budziać nacyjanalnuju śviadomaść, heta značyć, vychoŭvajuć nacyjanalna paŭnavartasnych ludziej. Biestaktoŭna nazyvać ščyryja biełaruskija śpievy «płakańniem» ab minuŭščynie. Kožny sapraŭdny biełarus baronić Baćkaŭščynu tak, jak umieje i jak moža. Śpievy hetaha hurta padabajucca, dapamahajuć našym dzieciam stać śviadomymi biełarusami dy pryščaplajuć patryjatyzm i luboŭ da Baćkaŭščyny.
U adroźnieńnie ad «Słuchača», ja padpisvajusia svaim ułasnym proźviščam.
Uładzimier Hundar, Baranavičy
* * *
Čyrvona-zialony ściah — kalanijalny. Jon pachodzić ad asnoŭnaha ściahu savieckaj imperyi. Čyrvań pakazvaje na padparadkavanaść Sajuzu, a zialonaja pałasa — prymityŭny znak adroźnieńnia adnoj kalonii ad inšych. Chiba arnament — adzinaja niekalanijalnaja detal (chacia jaje ŭviadzieńnie maje pakazać: nacyjanalnaje žyćcio zvodzicca da falkloru). Jość analohija — ściahi Aŭstralii i niekatorych astravoŭ Cichaha akijanu. Jany raniej byli kalonijami Brytanii, i na ściahach heta adlustravałasia tak: tło ściahu siniaje, u vierchnim levym kucie — maleńki brytanski ściah, a na sinim tle — kambinacyi zoračak, roznyja na roznych ściahach. Mienavita kambinacyi i jość znakami adroźnieńnia siarod byłych kalonijaŭ.
Vital Stanišeŭski, Miensk
A voś i zachiniem!
Poŭnaściu prymajem krytyku aŭtara lista na adras hazety «Naša słova». Dla siabroŭ TBM heta sapraŭdy balučaje miesca. Tut šanoŭny aŭtar trapiŭ u dziasiatku, «ukusiŭ» za žyvoje. «Naša słova» — svojeasablivaje lusterka, u jakim, jak nidzie, adbivajecca siońniašni dzień našaj krainy. Heta, kali chočacie, vobraz samoha biełarusa, jaki prahnie vyžyć u varjackaj sytuacyi. Ale zrazumiejcie, biez hazety Tavarystva pracavać nia moža. Navat kali b na jaje staronkach, jak śćviardžaje V.M., znachodzilisia adno tolki «spravazdačy, zajavy i skarhi», napisanyja «dubovaj movaj», jana nam nieabchodnaja. Tamu krytyčnaja zaŭvaha aŭtara lista nakont «Našaha słova» — nie navina dla nas. Dziakuj Bohu, prykładna 99,9 adsotkaŭ prychilnikaŭ razam z nami cierpiać hety bol i, jak mohuć, dapamahajuć.
List «Zachiniem pikietam movu» abmiarkoŭvaŭsia na sakrataryjacie TBM. Jon vyklikaŭ roznyja, časam supiarečlivyja mierkavańni. Na naš pohlad, u demakratyčnym druku nie pavinna być publikacyjaŭ, u jakich ludzi zajmajucca samajedztvam. Što da pikietaŭ, dyk ich karyść, na našu dumku, biassprečnaja.
Iryna Maračkina,
adkazny sakratar TBM
Dzień Hrunvaldu
U dalokim lipieni 1410-ha hodu abjadnanyja biełaruska-polskija vojski z dapamohaj litoŭskich i tatarskich atradaŭ raźbili pad Hrunvaldam znakamitaje kryžackaje vojska i vyratavali svaje narody ad teŭtonskaj akupacyi i asymilacyi. Pieramohšy ŭ hetaj bitvie, biełaruski narod nia tolki zachavaŭ svaju niezaležnaść, ale j svaju movu, kulturu.
My dobra viedajem niezajzdrosny los cełaha šerahu zachodniesłavianskich movaŭ, jakija byli źniščanyja pad niamieckaj akupacyjaj.
TBM nie sumniavajecca, što ŭ XXI st. 15 lipienia ŭvojdzie čyrvonym radkom va ŭsie biełaruskija kalendary i stanie aficyjnym dziaržaŭnym śviatam niezaležnaj, demakratyčnaj Biełarusi.
Sakrataryjat TBM