Jania Hałoŭčyk. Subjektyŭnaść naroda.
№ 15 (136) 1999 h.
Jania HAŁOŬČYK
Subjektyŭnaść naroda
U svoj čas savieckaja histaryjahrafija adnaznačna vyrašyła pytańnie pra isnavańnie narodnaściaŭ i nacyjaŭ. Ličyłasia, što na asnovie staražytnaruskaj narodnaści (da jaje vierniemsia paźniej) ciaham ChIV-ChVI st. skłalisia try ŭschodniesłavianskija — vialikarasiejskaja, ukrainskaja i biełaruskaja, kožnaja ź jakich mieła svaje asnoŭnyja etničnyja prykmiety. Spačatku za ich uvažali movu, terytoryju, ekanomiku i kulturu, a ŭ hady pierabudovy bolšy akcent rabiŭsia na moŭna-kulturnyja asablivaści.
Adnak arhumentavana nichto nia moh pravieści bolš-mienš dakładnyja miežy hetych narodaŭ, vyznačyć etničnuju prynaležnaść šmat jakich pomnikaŭ litaratury i kultury. Čamu? Bo prablema vyrašałasia zanadta sproščana. Savieckija etnohrafy ŭ svaich pracach zvyčajna nie davali dakładnaha aznačeńnia etnasu, nie apisvali metadaŭ daśledavańnia, nia ŭličvali specyfiki peryjadu etc. Pryncypovyja pytańni etničnaj historyi vyrašalisia na empiryčnym uzroŭni. Teoryja, kali j była, dyk tolki z Maskvy i tolki dla zabieśpiačeńnia adzinstva kancepcyi.
Raspad SSSR vyjaviŭ ubostva takoj navuki. Kali jašče zusim niadaŭna savieckaja humanistyka hanaryłasia stvareńniem svajoj teoryi etnasu, dyk ciapier robicca ŭsio bolš vidavočnym, što nivodnaja z prapanavanych etničnych prykmietaŭ nie abaviazkovaja dla realnych etnasaŭ, pa-pieršaje, i nia moža ŭvažacca ŭłaścivaj vyklučna etničnym supolnaściam, pa-druhoje. Vychodzić, samo aznačeńnie etnasu nia moža ličycca navukovym. Što tady havaryć pra teoryju...
U apazycyi da aficyjnaj savieckaj teoryi etnasu znachodziłasia viadomaja kancepcyja Ł.Humilova, jaki zvodziŭ hałoŭnuju prykmietu ŭsialakaha etničnaha ŭtvareńnia da procistajańnia «my — jany», da ŭśviedamleńnia adroźnieńnia ad inšych. Jana taksama davoli supiarečlivaja i nie vyrašaje ŭsich prablemaŭ. Ale cikava, što ŭ pošukach sutnasnaha etničnaha markieru i słup savieckaj etnahrafii Bramlej, i apalny Humiloŭ pryjšli ŭrešcie da adnaho — da śviadomaści, da sfery subjektyŭnaha. Mienavita tak razhladała etničnyja ŭtvareńni i niemarksisckaja navuka ŭ Eŭropie, u pryvatnaści, u kanceptualna bližejšaj nam Niamieččynie. Maju na ŭvazie subjektyŭnuju teoryju etnasu, stvoranuju jašče E.Renanam.
Vychodzić, adkazy na pytańni pra isnavańnie etnasu treba šukać najpierš u śviadomaści. A ŭ našaj navucy zaŭždy fihuravała pieravažna materyjalnaja sfera žyćcia naroda. Vyjaŭlenyja etnohrafami nacyjanalnyja asablivaści materyjalnaj i navat duchovaj kultury mohuć być u lepšym vypadku tolki apradmiečanym abliččam etnasu, jaho vytvornaj. Ale niama harantyi, što jany majuć tolki etničnaje pachodžańnie. Kulturnuju specyfiku mohuć abumović i supolnaści inšaha typu.
U hetaj suviazi samavyjaŭleńnie etnasu (naroda) na ŭzroŭni subjektyŭnych kryteraŭ vyhladaje kudy bolš peŭnym. Hałoŭnym indykataram isnavańnia etnasu pry takim padychodzie budzie najaŭnaść etničnaj (nacyjanalnaj) śviadomaści, składovym elementam jakoha ŭ Siaredniavieččy była pieradusim viera ŭ supolnaje pachodžańnie, uśviedamleńnie adzinstva i adroźnieńnia ad inšych. Usio heta vyjaŭlajecca zvyčajna ŭ samanaźvie, u formach patryjatyzmu i ksenafobii, u źmieście katehoryjaŭ «my» i «jany», «svaje» i «čužyja», a taksama ŭ specyfičnych normach pavodzinaŭ. Na žal, što da akreślenaj prablemy, masavy piśmovy materyjał — sapraŭdny subjektyŭny kosmas biełarusaŭ! — dasiul praktyčna nie daśledavaŭsia.