Kalandar
№ 28 (185), 10 — 17 lipienia 2000 h.
Kalandar
9 lipienia 1900 h. brytanskaja karaleva Viktoryja dała zhodu na stvareńnie Aŭstralijskaj federacyi. Praz paŭhady była stvoranaja dziaržava pad nazvaj Federacyja Aŭstralija, napačatku — daminijon, potym Aŭstralija nabyła niezaležnaść. Chacia j da siońniašniaha času dziaržavaj naminalna kiruje brytanskaja karaleva i pryznačany joju hienerał-hubernatar.
Najvyšejšaja kropka Aŭstralii nosić imia Tadevuša Kaściuški. Najbolšaja kolkaść emihrantaŭ ź Biełarusi pasialiłasia tam paśla 1944 h. – nia mienš za dziesiać tysiačaŭ čałaviek. Siarod ich byli Aleś Alechnik, Pavał Huz, Michaś Zuj, Uładzimier Kłunicki, Jazep Malecki i inš.
10 lipienia 1900 h. u vioscy Staŭrova Brasłaŭskaha pavietu naradziŭsia Piotra Sierhijevič, biełaruski mastak. Taja vioska — kala malaŭničaha voziera Bohina. Syn bieźziamielnych sialanaŭ, u 1917 h. Sierhijevič apynajecca ŭ revalucyjnym Pietrahradzie, azirajecca navokał i viartajecca nazad da baćkoŭ na Brasłaŭščynu. Pračytaŭšy ŭ «Kurjery Vilenskim» abviestku pra adradžeńnie Vilenskaha ŭniversytetu z mastackim fakultetam, Piotra nakiroŭvajecca ŭ Vilniu i stanovicca vučniem Ferdynanda Ruščyca. Vilenski ŭniversytet byŭ skončany ŭ 1927 h., małady mastak paśpieŭ pavučycca i ŭ Krakavie. Sierhijevič maluje svajakoŭ, susiedziaŭ, znajomych, adnaviaskoŭcaŭ, landšafty Brasłaŭščyny. Siarhiej Chareŭski adnios jahonuju karcinu «Šlacham žyćcia» da 100 najlepšych tvoraŭ biełaruskaha mastactva XX st. Na karcinie mužčyna ź miecham na plačoch i žančyna ź dziciom kročać pa darozie kudyś udalačyń. Na dumku S.Chareŭskaha, heta Jazep i Maryja z małym Isusam, ratujučysia, biahuć u Ehipet. Aprača karcinaŭ, Sierhijevič malavaŭ abrazy i raśpisvaŭ kaścioły Vilenščyny. Isnuje lehienda, što Pancielajmon Panamarenka prapanoŭvaŭ mastaku: «Pierajaždžaj u Biełaruś, my tabie kaścioł adčynim». Nie pasłuchaŭsia Sierhijevič i zastaŭsia ŭ miłaj sercu Vilni.
14 lipienia 1500 h. adbyłasia bitva na race Viedrašy. Vajna Vialikaha Kniastva Litoŭskaha z Maskovijaj, što pačałasia ŭviesnu 1500 h. Bajavyja dziejańni vialisia ŭzdoŭž usioj uschodniaj dziaržaŭnaj miažy. Najvyšejšy hietman VKŁ Kanstancin Astroski sabraŭ blizu 3,5 tysiačaŭ vieršnikaŭ i ŭ traŭni 1500 h. rušyŭ na ŭschod kniastva — «ścierahčy miežy». Vojska Astroskaha ŭ kancy červienia dasiahnuła Smalensku, u toj čas jak vialiki kniaź Alaksandar z padmohaju padychodziŭ tolki da Miensku. Astroski, padmacavaŭšysia smalencami na čale sa Stanisłavam Kiškam, rušyŭ na maskoŭskaha vajavodu Koškina, što stajaŭ na race Viedrašy la Darahabužu. Čatyry tysiačy našych suprać saraka tysiačaŭ maskoŭcaŭ! Ale hietman stajaŭ na svaim — bicca. My prajhrali… Jak piša Hienadź Sahanovič, pieramožcy razburyli most praz raku Trasnu ŭ tyle zmožanych dy biaźlitasna siekli ich, taptali, tapili… Zahinuła absalutnaja bolšaść lićvinaŭ. Sam kniaź Astroski trapiŭ u pałon.
Da bitvy na race Krapiŭnie, što pad Voršaj, zastavałasia 14 hadoŭ.
15 lipienia 1900 h. u vioscy Aharodniki Vialejskaha pavietu (ciapier Pastaŭski rajon) naradziŭsia Ŭładzimier Duboŭka, paet i pierakładčyk. Skončyŭ Novavialejskuju nastaŭnickuju seminaryju, pastupiŭ u Vyšejšy litaraturna-mastacki instytut imia Valerja Brusava ŭ Maskvie. Tam, u Maskvie, Duboŭka i zastaŭsia. Redahavaŭ biełaruskamoŭny varyjant «Vieśnika CVK, SNK i SPA Sajuzu SSR», byŭ adkaznym sakratarom pastajannaha pradstaŭnictva BSSR pry Ŭradzie SSSR, u 1924–27 h. vykładaŭ biełaruskuju movu ŭ Kamunistyčnym universytecie narodaŭ Zachadu. Ale najbolšuju viadomaść, prynamsi ŭ Biełarusi, prynieśli Duboŭku vieršy. U 1930 h. paet byŭ aryštavany ŭ spravie Sajuzu Vyzvaleńnia Biełarusi i praz hod vysłany na piać hadoŭ u Jaransk, na skrajniuju Poŭnač. U 1937 h. jaho paŭtorna aryštavali i na hety raz prysudzili da 10 hadoŭ pazbaŭleńnia voli. Pa viartańni z turmaŭ Duboŭka pryśviačaŭ siabie zbolšaha pisańniu dziciačych vieršaŭ i apovieściaŭ, a taksama pierakładam na biełaruskuju movu Šekśpira, Bajrana, Syrakomli.
Aleh Hardzijenka