Śpieŭnik ksiandza Zavalniuka
№ 31 (293), 23 žniŭnia 2002 h.
Śpieŭnik ksiandza Zavalniuka
Ksiondz Uładzisłaŭ Zavalniuk padrychtavaŭ da druku katalicki śpieŭnik. U jaho ŭvajšli jak śpievy, što vykonvajucca padčas imšy, tak i prosta pieśni relihijnaha charaktaru.
Śpieŭnik składajecca ź dźviuch častak. Pieršaja — pieśni na ŭvieś hod, na imšu i prosta “dla dušy”. Druhaja — malitvy na pachavańni (u adroźnieńnie ad pravasłaŭnych, kataliki mohuć chavać biez ksiandza).
Nakład knihi budzie nievialiki: jana pryznačajecca dla raspaŭsiudu pa katalickich parafijach, jakich u Biełarusi bolš za čatyry sotni. Analahičnyja śpieŭniki pa-polsku maje badaj kožnaja parafija ŭ Polščy. Biełarusi pakul chvalicca niama čym. A patreba ŭ śpieŭniku vialikaja: padčas malitvy vierniki ŭ kaściole musiać śpiavać usie razam. Z dapamohaj śpieŭnika hetaja zadača sprościcca. Zbornik, praca nad jakim pačałasia ŭ siaredzinie 90-ch, maje vyjści ŭ najbližejšyja miesiac-dva. Ciapier idzie apošniaja dapracoŭka.
U śpieŭnik uvajšli jak ułasna biełaruskija śpievy, uziatyja ź mižvajennaha zachodniebiełaruskaha vydańnia “Hołas dušy” dy z emihranckich śpieŭnikaŭ, tak i pierakładzienyja admysłova dla hetaha vydańnia.
Pierakładaŭ teksty polskich piesień Aleś Trajanoŭski: “Najbolš kłopatu było z prystasavańniem naciskaŭ. Treba było zrabić tak, kab naciski ŭ biełaruskim tekście adpaviadali polskamu varyjantu, — bo heta ž pieśni. A potym nieabchodna było jašče ŭzhodnić z muzyčnym ładam”.
Nie abyšłosia bieź pierapracoŭki tekstaŭ: “Była tam pieśnia pra “Matku Bosku Čanstachoŭsku”, — kaža sp. Aleś. — Ale što nam taja Čanstachova? Jana ž niedzie daloka ŭ Polščy. Dyk ja ŭstaviŭ u tekst zhadku pra Maci Boskuju Budsłaŭskuju. Była jašče tam pieśnia pra Božuju dapamohu pad Vienaj: heta viadomaja historyja, kali vojski Rečy Paspalitaj raźbili turkaŭ. Ale ad nas Viena taksama niablizka. Dyk ja zamianiŭ Vienu na Voršu”.
Zdaralisia pry padrychtoŭcy śpieŭnika i kurjoznyja vypadki. Aleś Trajanoŭski zhadvaje, jak azadačyła jaho polskaja pieśnia pra “Čarniavuju Madonu”: “A potym vyjaviłasia, što havorka idzie pra viadomy abraz “Čornaja Madona”. Prosta svaim časam pierakładčyk pieśni na polskuju ŭ hetym nie razabraŭsia”.
Arkadź Šanski