Try istotnyja adroźnieńni
Aleś Harun. Vybranyja tvory. — Miensk: «Biełaruski knihazbor», 2003.
Kali ličyć pa-staromu, tuzinami, dyk kniha vybranych tvoraŭ Alesia Haruna, što dniami ŭbačyła śviet, — jubilejnaja, bo 24-ja ŭ seryi. Znoŭ ža, ad papiaredniaha, bolš poŭnaha zbornika Harunovych tvoraŭ «Sercam pačuty zvon» jaje adździalaje dvanaccać hadoŭ. Taja knižka vyjšła za savieckim režymam, amal praz čatyry hady paśla «idealahičnaje dyversii». U 1987 h. CK KPB zabaraniŭ choć niejk ušanavać 100-ju hadavinu z dnia naradžeńnia paety, jaki byŭ siabram Rady BNR, sutvorcam Aktu 25 Sakavika i kiraŭnikom Biełaruskaje Vajskovaje Kamisii (BVK). I voś u «Litieraturnoj hazietie» źjaŭlajecca jubilejny artykuł Viačasłava Rahojšy... U Miensku byŭ efekt eksplozii. Idealahičnaja słužba mitusiłasia, intelihiencyja ž radavałasia. Tak pačaŭsia renesans Alesia Haruna — paety, prazaika, publicysta, hramadzkaha i palityčnaha dziejača.
Kali paraŭnoŭvać novuju knihu A.Haruna sa zbornikam «Sercam pačuty zvon», dyk traplajecca na vočy pieršaje istotnaje adroźnieńnie: u joj jość Dadatak, u jakim nadrukavanyja ŭspaminy pra A.Haruna, napisanyja Antonam Aŭsianikam, Mikołam Šyłam, Franciškam Kušalem i nieviadomym nam A.Esonam.
Darečy, u kamentaroch da ŭspaminaŭ A.Aŭsianika ŭkładalnik knihi i aŭtar pradmovy da jaje Ŭładzimier Kaźbiaruk asprečvaje ćvierdžańnie, što A.Harun stajaŭ na čale BVK. Jon piša, što hetuju instytucyju ŭznačalvaŭ Pavał Alaksiuk i što Harun byŭ adno čalcom jaje. Pavierym usio ž siabru Rady i Ŭradu BNR, siabru BVK Aŭsianiku. I spašlemsia na premjer-ministra BNR Antona Łuckieviča, jaki pisaŭ: kali Alaksiuk «rastraciŭ» davieranyja jamu hrošy i vymušany byŭ pajści z BVK, jaho miesca zaniaŭ Harun. A staršynioŭskaje miesca Haruna ŭ Časovym Biełaruskim Nacyjanalnym Kamitecie ŭ Miensku zaniaŭ ministar Kuźma Ciareščanka.
Pamiž knihami majecca i druhoje istotnaje adroźnieńnie. Kali ŭ pieršym raździele daŭniejšaha vydańnia ŭznaŭlaŭsia pryžyćciovy zbornik Haruna «Matčyn dar» (1918), a potym drukavalisia vieršy, što ŭ jaho nie ŭvajšli, dyk u novym zborniku ŭsie paetyčnyja teksty drukujucca pavodle chranalahičnaha pryncypu (tvor «Dni» pieraniesieny ŭ raździeł «Apaviadańni»).
Jość pamiž dźviuma knihami j pryvatnyja adroźnieńni. Nie kažu, što prapuščanyja try čarnavyja nakidy vieršaŭ A.Haruna i cydułka da bližej nie viadomaha Tarasika (praŭdapadobna, da Tarasa — Branisłava Taraškieviča). Vierš «***Čamu z malenstva, z uradženstva...», nadrukavany pad hetkim zahałoŭkam u «Matčynym dary» i ŭ knizie «Sercam pačuty zvon», u knihazboraŭskim vydańni atrymaŭ, jak i ŭ pieršapublikacyi ŭ «Našaj Nivie», nazvu «Rodnamu kraju». Nia viedaju, nakolki heta stasujecca z volaju aŭtara, jaki zahałovak «Rodnamu kraju» pieranios na raździeł u «Matčynym dary», a sam vierš paznačyŭ tryma zoračkami. U padobny sposab układalnik abyšoŭsia i ź vieršam «***Miłaja, rodnaja staronka-maci!..»: reanimavaŭ našaniŭskuju redakcyju (z zahałoŭkam «Maci-Biełarusi»), a varyjant dźviuch strofaŭ, zrobleny paetam dla «Matčynaha daru», pieranios u kamentary. Našaniŭskaja redakcyja mnie padabajecca bolš, ale jak takoje abychodžańnie z tekstam stasujecca z navukovaściu? Ci nie parušajecca tut vola aŭtara?
Zasiarodziŭšysia na pryvatnaściach, ledź nie zabyŭ źviarnuć uvahu čytača na treciaje istotnaje adroźnieńnie. Na pačatku 1991 h. idealahičny hniot nahetulki staŭ lohki, što U.Kaźbiaruk zdoleŭ uklučyć u «Sercam pačuty zvon» badaj usio, napisanaje A.Harunom. Akramia dobraha tuzina jahonych artykułaŭ, drukavanych u hazecie «Biełaruski šlach» (1918), jakuju paeta redahavaŭ. U knihazboraŭskim tomie apublikavanyja i tyja artykuły.
Anatol Sidarevič