Michałok zachapiŭ Ukrainu
Uzbudžany plonnym užyvańniem «Krambambuli», Siarhiej Michałok prajaŭlaje ŭsio bolšuju aktyŭnaść. Dniami, adnačasna ŭ Biełarusi, Rasiei j va Ŭkrainie, vychodzić čarhovy albom «Lapisa Trubiackoha», nazva jakoha — «Zołotyje jajcy» — jaŭna zasnavanaja na hulni filalahičnymi štučkami. U albomie dźvie novyja biełaruskamoŭnyja pieśni.
Staraja pieśnia — «Lubovi kapiec» z samaj pieršaj prahramy hurtu — pierazapisanaja z udziełam bih-bendu MUS. Na zahałoŭnuju pieśniu albomu adźniaty paciešny klip.
Ale Michałku hetaha mała. Jon u vobrazie Sirožy razam z svaim chaŭruśnikam Sašam dniami raśśmiašyŭ usiu Ŭkrainu. Eter zachapili tatalna: ich hałasy čuvać na dźviuch radyjostancyjach dy jašče na adnym telekanale. Stylistyka ŭsio taja ž — adno što ŭstaŭlajuć čas ad času dziela žoŭta-błakitnaha słaŭca i tamtejšyja vyrazy. «Opera dla lanivych», kažuć, pajšła va Ŭkrainie na «ŭra». Tam Saša i Siroža, peŭna, na zrazumiełaj movie rastłumačać, čamu pakaz hetaj opery nie dazvolili ŭ biełaruskim etery.
A ich pradusar Jaŭhien Kałmykoŭ niadaŭna byŭ zaŭvažany ŭ adnoj z muzyčnych kramaŭ za haniebnym učynkam: jon jaŭna chacieŭ nabyć albom hrupy «Kraski». Adnak svoječasova zaŭvažyŭ hniusnych paparacy i z słovami «Škada, ale hrošaj z saboj nia maju» zmušany byŭ pastavić dysk na paličku… Tak jamu i pavieryli!
Adam Lepiel