«My ŭsie niedaacanili ŭkraincaŭ»
— Hałoŭnaje adroźnieńnie pamiž biełaruskaj dy ŭkrainskaj sytuacyjaj u tym, što ŭ Biełarusi nie sfarmavaŭsia aliharchičny pluralizm, — miarkuje viadomy ŭkrainski sacyjolah Mikoła Rabčuk. — U vas prablema źmienaŭ upirajecca ŭ adnaho čałavieka.
«NN»: Vy niadaŭna pabyvali ź lekcyjami ŭ Milanie, Paryžy, Varšavie. Jak Vy adkazvali zamiežnikam na pytańnie pra toje, što adbyvajecca va Ŭkrainie?
Mikoła Rabčuk: Pierš za ŭsio, mnie čaściakom davodziłasia tłumačyć, što takoje Ŭkraina. Dla tych, chto heta ŭžo viedaŭ, ja musiŭ abviarhać sproščany stereatyp pra jaje padzieł na dźvie častki. Nasamreč jana składajecca z mnohich častak, ale asnoŭny padzieł — idealahičny: jość Ukraina, jakaja prahnie ŭ Eŭropu, da eŭrapiejskich kaštoŭnaściaŭ, i Ŭkraina, jakuju staraja namenklatura ŭparta čaplaje za savieckija kaštoŭnaści. Namenklaturščyki źlakalisia mahčymych źmienaŭ va Ŭkrainie i, nie biez dapamohi centralnaj kijeŭskaj ułady, namahajucca źbierahčy reštki savieckaha ładu. My majem dziaržavu, jakaja karystajecca šantažom i va ŭnutranaj, i ŭ zamiežnaj palitycy. Čarhovy prajekt takoha šantažu — pradstavić spravu tak, nibyta Ŭkraina raskołvajecca na dźvie častki.
«NN»: Što ž na samaj spravie adbyvajecca? Što budzie dalej?
MR: Nacyjatvareńnie nabližajecca da zaviaršeńnia. U apošnija hady, miesiacy i asabliva dni my atrymali kalasalny impuls nacyjatvorčaj enerhii. Pahladzicie na Chraščacik — heta ludzi roznych nacyjanalnaściaŭ, jakija havorać na roznych movach, ale ich abjadnoŭvaje hramadzianskaja śviadomaść, jany narešcie pavieryli ŭ volnuju krainu i majuć šaniec jaje zdabyć. Luby prezydent, kali jon patryjot, pavinien maryć pra heta — mieć abjadnanych, mabilizavanych hramadzian, jakija žadajuć čahości dasiahnuć. Prezydent Kučma ŭsio svajo praŭleńnie pakutavaŭ u pošukach nacyjanalnaj idei: to kazaŭ, što jana nie spracavała, to kazaŭ, što nia moža jaje znajści. Ale jość užo takaja ideja, tolki treba abjadnoŭvać, a nie raźjadnoŭvać ludziej.
Niedaaceńvałasia raźvićcio hramadzianskaj supolnaści va Ŭkrainie, i ja sam heta niedaaceńvaŭ, bo bačyŭ, jak ciaham apošnich dziesiaci hod ułada paśladoŭna hetuju supolnaść źniščała, nasadžała cynizm — maŭlaŭ, ničoha nia źmieniš. Ale hetaja supolnaść źbierahłasia i hučna skazała svajo słova. Heta vialikaja niespadziavanka dla ŭsich — i dla ŭładaŭ, i dla Maskvy, i dla Eŭropy. My ŭsie niedaacanili ŭkraincaŭ — i heta toj vypadak, kali ja strašenna rady, što pamylaŭsia. Siońnia na našych vačach tvorycca sučasnaja ŭkrainskaja nacyja — nie etničnaja, a hramadzianskaja.
«NN»: Navat na Ŭschodzie?
MR: Uschod — rajon prablemny. Tam samahubčaja industryja — nieekalahičnaja, sastarełaja, ź joju nieviadoma, što rabić. Dziakujučy Janukoviču, my majem na Ŭschodzie tatalitarny ład i tatalitarnuju śviadomaść u vialikaj kolkaści ludziej, jakija nia majuć nijakaj alternatyŭnaj infarmacyi. Chacia j asablivaha entuzijazmu da ŭładaŭ tyja ludzi taksama nie vyjaŭlajuć: jany prosta pakornyja, słuchajucca taho, što kaža miascovaje načalstva dy mafija. Štości padobnaje ŭžo było ŭ našaj historyi ŭ časie nacyjanalna-vyzvalenčaha zmahańnia 1917—1920 h., kali z dapamohaj Rasiei tam sprabavali arhanizavać antyŭkrainskija ŭtvareńni nakštałt Savieckaj Daniecka-Kryvaroskaj Respubliki. I siońnia my vyrazna bačym ruku Maskvy.
Poŭny varyjant artukułu čytajcie ŭ hazecie "Naša Niva"
Hutaryŭ Aleś Kudrycki