Usie vakolicy Minska byli zasypany prakłamacyjami sajuźnikaŭ, u katorych hetyja šanoŭnyja «apiekuny» zaklikajuć sialan da pahromu. Duža mnoha prakłamacyj było na Kamaroŭcy, dzie žyvie žydoŭskaja biednata. Jość viadomaści, što ahitacyju viaduć dvoje pryjezžych z Kijeva. Pačali jany šyryć svaju ahitacyju siarod basiakoŭ načležnaha prytułku, abiacajučy, što ŭ vypadak pahromu im možna budzie pažyvicca žydoŭskim dabrom.
«NN». №44. 1913.
Źnievažalnaja pasadka Chadarkoŭskaha nie pakidaje sumnievaŭ: Pucin choča takuju Dumu, jakaja mahła b źmianić rasiejskuju kanstytucyju. Nie fakt, što jon jaje atrymaje. Ni rehijanalnyja lidary, ni hihanckija karparacyi ad takoha prajektu nie buduć u zachapleńni. Ale samo žadańnie pakazalnaje.
«NN». №40. 2003.

Kamientary