Piensijaniercy sa Śvietłahorska viarnuli bujnuju sumu hrošaj i źlitak zołata, jakija jana zhubiła padčas pajezdki z rajcentra na daču.
Žančyna razam z mužam na pryharadnym rejsavym aŭtobusie adpravilisia na lecišča, dzie zvyčajna jany baviać viasnova-letni siezon. Z saboj ŭziali ŭsie źbieražeńni, jakija źbirali na viasielle ŭnuka: hrošy ŭ valucie (kala 4 tys. dalaraŭ) i 50-hramovy źlitak zołata. Adnak, pryjechaŭšy ŭ viosku, žančyna nie znajšła svajoj sumački. Jana viarnułasia ŭ horad, miarkujučy, što pakinuła jaje na łaŭcy, dzie čakała aŭtobus. Ale sumački tam nie akazałasia. Nie zmahli joj dapamahčy i na aŭtastancyi. Žančyna adpraviłasia ŭ milicyju.
Piensijanierka była vielmi ździŭlenaja, kali supracoŭniki rajadździeła vynieśli jaje sumačku, u jakoj lažali i hrošy, i źlitak.
Akazałasia, 28-hadovy kiroŭca rejsavaha aŭtobusa, viarnuŭšysia ŭ park, pabačyŭ na siadzieńni pakinutuju reč. Małady mužčyna adrazu pieradaŭ znachodku ŭ milicyju.
U rajadździele ŭnutranych spraŭ dadali, što za hetak redki ŭ naš čas hramadzianski ŭčynak płanujuć nakiravać list padziaki ŭ adras pradpryjemstva, dzie pracuje kiroŭca.

Kamientary