Biełaruskaja mova nar-mal-naja, chaj nie takaja raspracavanaja jak polskaja, ale pryčyny viadomyja, piša na svaim błohu Siarhiej Astraviec.
Pryhožaja-niepryhožaja — balučaje, akazvajecca, pytańnie. Ale lepiej vykinuć akulary, pałova škielcaŭ jakich ružovaja, pałova — čornaja.
Jakaja ŭ rešcie rešt roźnica: hrubaja jana ci nie? Što heta daje ci źmianiaje ŭ našym stanoviščy? Chaj, nia vielmi hrubaja, ci zusim nie, što z taho? My bolej adčujem tady zamiłavańnia, škadoby da jaje, praź niespraviadlivaść, praz dyskryminacyju našaj samaj pryhožaj, miłahučnaj, meladyjnaj, čystaj, kryničnaj i h.d.? Što: joj praz heta lahčej stanie, lepiej? Ci nam? Voś ža vorahi — parazity hetak jaje topčuć, a jana takaja cudoŭnaja, chalera!..
Zvažajučy na miłahučnaść, movie ŭžo vystaŭlajuć bały ledźvie nie pavodle škały Farenhiejta. Što j kamu chočuć davieści? Kaho rasčulić? Zhryzoty sumleńnia čyje abudzić? Vorahaŭ biełaruščyny? “Nie, jana zusim nie takaja, jana nia hrubaja, nie prymityŭnaja, jak jany havorać, nie…” Jana nasamreč cudoŭnaja, pryŭkrasnaja, vartaja lepšaha losu i da t.p. Bo sam narod jaje, možna skazać, lubić navat, ale moŭčki. Hech, voś kab ułada zahadała lubić uhołas. Ale jana nie zahadaje, kamandy nia budzie lubić. Marnaja sprava da jaje źviartacca: nie lubiła i nie palubić, nie dapamoža. Jak była ŭ rezervacyi mova, zasunutaj za šafu, tak i zastaniecca. Bo ŭ hetym ža i ŭvieś sens!
Nam cynična kažuć: biełaruskaja mova vašaja “samaja pryhožaja”, čuli? Čaho vam jašče treba? Radujciesia, hulajcie z hetaj svajoj cackaj i nia leźcie nie ŭ svaje spravy. U BSSR była sapraŭdnaja moŭnaja rezervacyja — Sajuz piśmieńnikaŭ. Siońnia jana pašyryłasia, a my ŭ joj, jak atrymlivajecca, niby indziejcy. Nia vielmi pryjemna, jasna. Ale ž indziejcy zaŭždy ŭ siabie doma, na svajoj terytoryi. Jany, chočučy nia chočučy, bo haradzkija, vyvučyli reštki puščaŭ i bałatoŭ, adšukali partyzanskija ściežki, dy pacikavilisia taktykaj dziejańniaŭ. Vielmi pa-indziejsku atrymałasia.
Uzdychać pa prakavietnych časach, kali jašče Kalumb nie adkryŭ Ameryku, i kali čužackija navały nia rušyli na našyja indziejskija ziemli, pra janyčaraŭ nichto nia čuŭ i daražeńkija prodki pisali na svaich biarostach nie zusim tak, jak ciapier, dalboh, niekanstrukcyjna. Nia varta chavać hałavu ŭ piasok, usio ž my znoŭku raspaŭsiudzilisia pa indziejska-abaryhienskich abšarach, našyja koni sprytnyja, my ŭmiejem aryjentavacca pa śladoch i ŭ nas jość bumeranhi, a heta taksama nia aby što.