Aleksijevič nie trapiła ŭ trojku rasijskaj premii «Vialikaja kniha», choć čytačy addali joj pieravahu
Sioleta rasiejskuju premiju «Vialikaja kniha» atrymaŭ raman Zachara Prylepina «Obitiel». Druhaja premija ŭ Uładzimiera Sarokina za raman «Tiełłurija», a treciuju atrymaŭ Uładzimier Šaroŭ za knihu «Vozvraŝienije v Jehipiet».
Pry hetym, pavodle apytańnia na sajcie premii, čytačy addali pieravahu knizie biełaruskaj piśmieńnicy Śviatłany Aleksijevič «Čas sekand-chend».
Premijalny fond premii «Vialikaja kniha» składaje 6,1 młn rasiejskich rubloŭ.
Napiaredadni vyznačeńnia pieramožcaŭ Śviatłana Aleksijevič paviedamiła, što vielmi niekamfortna pačuvajecca ŭ šort-liście razam z Zacharam Prylepinym: «Adčuvaju siabie vielmi, vielmi niekamfortna. Sprava ŭ tym, što hety čałaviek absalutna inšych pierakanańniaŭ. Ja liču, što piśmieńnik, jaki prapavieduje vajnu, abaraniaje jaje i jamu heta padabajecca, — heta nie piśmieńnik, nie prafesijanał. Heta čałaviek niejkaj inšaj prafesii».
24 listapada skončyłasia tradycyjnaje čytackaje hałasavańnie «Vialikaja kniha», pavodle jakoha pieršaje miesca atrymała Śviatłana Aleksijevič. Zachar Prylepin — na druhim.
«U narodnym hałasavańni ja pieramahła Zachara Prylepina. Heta mianie pierakanała ŭ tym, što nia ŭsie tut źjechali z hłuzdu i nia ŭsich zachapiła militarysckaja histeryja. Mnie zdajecca, što ludzi sami źbiantežanyja i razhublenyja. Jość narmalnyja ludzi. Narodnaje hałasavańnie mianie vielmi paradavała. Navat nie z-za taho, što ja pieramahła, a z-za taho, što nie atrymaŭ pieršaje miesca Zachar Prylepin, jaki vielmi nachabna išoŭ da pieramohi».
Ciapier čytajuć
«Byŭ hałodny, jak z Aśviencima, nie jeŭ ni miasa, ni harodniny». Što viadoma pra śmierć babrujskaha žurnalista, na jakoha zaviali kryminalnuju spravu ŭ Polščy
Kamientary