Pra heta piśmieńnik Uładzimir Niaklajeŭ napisaŭ u svaim fejsbuku.
«Ajca Alaksandra Nadsana nie stała. Apostalskaha vizitatara dla biełarusaŭ-katalikoŭ zamiežža, dyrektara Biełaruskaj biblijateki ŭ muziei Franciška Skaryny ŭ Łondanie, bliskučaha historyka, litaratara, niaŭrymślivaha, niastomnaha prapaviednika biełaruščyny ŭ śviecie…
Heta horkaja strata. I choć daŭ jamu Boh pavažny viek - horka niečakanaja. Mnie asabista zdavałasia, što hetamu śviatomu čałavieku skonu nie budzie. Što zasłužyŭ jon u Boha nieśmiaroćcie.
Zrešty, jon jaho j zasłužyŭ. Najpierš hodnym, viernym, samaaddanym słužeńniem biełaruskamu niebu i biełaruskaj ziamli, jakaja, choć bolšuju častku žyćcia daviałosia pražyć jamu na čužynie, była i zastajecca dla jaho najkreŭnaj, najrodnaj. I ja ŭpeŭnieny, što niekali, kali narod hetaj ziamli zdabudzie tuju ščaślivuju, volnuju, biełaruskuju dolu, pra jakuju maryŭ i dziela jakoj pražyŭ žyćcio Ajciec Alaksandr, jon na hetuju ziamlu vierniecca, pakładziecca ŭ jaje.
«Mnie chaciełasia b, — kazaŭ jon, — kab usie biełarusy siabie adčuvali biełarusami, i na dušy sumna, što mnohija hetaha nie adčuvajuć, ale sudzić ich ja nie mahu». I nie sudziačy biełarusaŭ, jon im słužyŭ. Najvysokim słužeńniem. I naščadki našy nie raz jašče skažuć dziakuj — i pakłoniacca jamu za heta».
Kamientary