«I ad tych nasiakomych-Kaščejaŭ pajšła admysłovaja rasa. Heta jaŭrei»
Piša Vital Cyhankoŭ.
Ja pavinien byŭ advieźci tatu z adnym «narodnym znacharam» da inšaha lekara. I voś ja kiruju mašynu i słuchaju ad znachara takoje.
«Kniazi žyli pa 240 hadoŭ. Jany prosta viedali sakret amaładžeńnia».
«Doždž možna vyklikać pieśniaj. Kali šmat ludziej śpiavaje, jany vyklikajuć vibracyi, i idzie doždž».
«U Sibiry, vy viedajecie, znajšli załatuju babu, całkam z zołata. Ale vy nie viedajecie, što heta była žyvaja žančyna, jakaja navučyłasia kantralavać chimičnyja pracesy i zrabiła siabie załatoju».
«Vy viedajecie Katar? Heta była takaja dziaržava na terytoryi Francyi ŭ siarednija viaki. Ludzi, jakija tam žyli, vałodali tajemnymi viedami. Tamu Papa sabraŭ usich rycaraŭ Jeŭropy, miljon čałaviek, jany napali na Katar, i ŭsich jaho žycharoŭ źniščyli, spalili».
A zaraz samaje smačnaje ))).
«A voś kazki pra Kaščeja, Zdychlika Nieśmiarotnaha. Čamu Kaščej składaŭsia z adnych kaściej? Tamu što heta było kazurka. Tady na ziamli išła vajna pamiž ludźmi i kazurkami. Ale nie tolki na Ziamli, a va ŭsim Suśviecie. I, darečy, ad tych nasiakomych-Kaščejaŭ pajšła admysłovaja rasa. Heta jaŭrei. U ich ža hienietyka pieradajecca pa žanočaj linii».
Słuchaju ja ŭsio heta, strymlivaju rohat. I bajusia tolki adnaho — jak by chutčej dajechać da miesca i nie «ustupić u razmovu». A tut jakraz lekar i pytajecca mianie: «Vital, a jakija ŭ vas śfiery intaresaŭ, pra što z vami možna pahavaryć?»
I ja, chutka acaniŭšy situacyju, znajšoŭ, zdajecca, adziny mahčymy adkaz.
— Futboł! – skazaŭ ja upeŭniena.
— Tolki futboł? – rasčaravana spytaŭ znachar.
— Tolki futboł! — jašče ŭpeŭnieniej paćvierdziŭ ja.
Znachar uzdychnuŭ, i praciahnuŭ raskazvać pra toje, jak jon umieje palapšać vadu, za što chutka atrymaje Dziaržaŭnuju premiju.
Kamientary