Pjeršy biełaruski śvin-skarbonka-kasmanaŭt adpuściŭ usie stupieni svajoj rakiety dy ŭžo trecija sutki krucicca na kalaziamnoj arbicie.
Pjeršy biełaruski śvin-skarbonka-kasmanaŭt adpuściŭ usie stupieni svajoj rakiety dy ŭžo trecija sutki krucicca na kalaziamnoj arbicie. «Vychodźcie ŭ adkryty kosmas!» — natužliva ravuć dynamiki Centru kiravańnia kaśmičnymi stancyjami. Ale niešta jamu zaminaje. «Viartajsia na Ziamlu — mnie bieź ciabie kiepska», — płača pa toj bok provadu žonka. Ale heta niapraŭda. Jana kaža heta, dy jon ujaŭna čuje mužčynskija hałasy na zadnim planie. Siabry ŭmaŭlajuć jaho nie adjadać sabie serca i razyścisia. Baba z vozu. Ale niešta jamu zaminaje.
Dzieci pieršaha biełaruskaha śvina-skarbonki-kasmanaŭta, chudzieńkija sinieńkija, palać za haražami plastmasu. Jany prychodziać dadomu, razhortvajuć padručniki i pačynajuć lizać litary. Jon dasyłaje poštaju ŭsie zaroblenyja baksy i ŭ listach prosam prosić svaich baćkoŭ nia kidać u vybarčyja skryni ŭstaŭnych skivic. U jaho vannym pakoi žyvie krakadził. U jaho ŭsio ŭ paradku. Prosta cudoŭna. Usim pryvitańni.
Pa hułkich kalidorach kaśmičnaje stancyi hajniami biehajuć bajstruki Biełki i Strełki.
Salanka ŭ ciubikach daŭno skisła.
Bolš za ŭsio na śviecie jon by chacieŭ być pieršym śvinam-skarbonkaj-kasmanaŭtam, ale ž nie biełaruskim, a ŭkrainskim. Užo druhija sutki jamu mroicca hetaje cichaje blizkaje ščaście — miežavać z Małdovaj, zakidvacca tłustym, choć łyžkaj, čarnaziomam i, prachapiŭšysia pasiarod nočy, źmiecić pobač z saboju na łožku, jak padasca ŭ ciemnacie na tle bialutkaj načnuchi, smuhłuju patylicu nieznajomaj žančyny.
M-m, u vypadku hetkaj ukrainizacyi jon by praciahvaŭ lubić bulbu, ale ŭžo nie kałaciŭsia b nad joju, a tak staviŭsia b da jaje, jak staviacca da siabroŭ i prosta charošych ludziej — z łahodnaj abyjakavaściu. Hetaksama praciahvaŭ by lubić, jak i lubiŭ, sała, ale tady, musić, pry duža soniečnym nadvorji fanatyčna abmazvaŭ jaho kremam suproć zaharu.
Łedzi end Džentelmen! Jaho Vialikaść Rep:
- Ja razmaŭlaŭ z šachciorami,
Ja razmaŭlaŭ ź lifciorami,
Ź lifciorami ŭ šachtach,
Z šachciorami ŭ Daniecku —
Usie jany ŭpeŭnieny, što ŭ nasusio budzie zebska.
Saśpieli pamidorčyki,
Hanhrena-makarončyki,
Amatara-kanduktary,
Tryvuščyja kampostery,
U čarhovyja kanikuły paniuchaj, bratka, klej.
Čychajcie mundyjalami,
Pluvajcie seryjalami,
Rabicie naturalnieńka,
Štampujcie ściah bryhadańki,
Pa ŭmaŭčańni Matrycy załaźcie ŭ trusy.
A ja? Što ja...
Što možna
Čakać ad palicaja?
Lublu ciabie, smarodzinu,
Kiłdyk, jałdyk i rodzinu.
Etapy kubku śvietu ja prabaŭlu ŭ cišyni.
Śmiešna pierabirajučy ŭ pavietry nahami, pieršy biełaruski śvin-skarbonka-kasmanaŭt zalataje ŭ varyvieńku, vyhrabaje z nahrudnaj kišeni klučyk i admykaje im tumbačku, što staić pobač ź minijaturnaj ladoŭniaj. Z tumbački jon dastaje miašečak z cukram i papiarovuju pušačku z harbatnymi pakietykami «Indyjskaja pryncesa». Vylivaje kipień z elektryčnaha čajnika prosta ŭ pavietra. Vada imhnienna nabyvaje formu šara i zastyvaje na vyšyni paŭtara metra nad padłohaj. Čamuści chapatliva, ale biespamyłkova raźviazvaje pa-sialansku tuhi vuzieł na miašečku. Napiatymi i źviedzienymi da adnaho punktu palcami biare cukar u ščopać. Krucicca ŭ pavietry i, vychapiŭšy volnaj rukoj z daskanałaha šychtu harbatny pakiecik, farbuje im pavierchniu šara. Kryštalovy šar pastupova pieratvarajecca ŭ paŭprazrysty burštynavy, u jakim vyrazna adbivajecca lampačka pažarnaha vychadu. Potym pierazasiarodžvajecca na ruce z cukram i niaśpiešna (kab nie apalić končykaŭ palcaŭ), amal biazvažka (nie raŭnujučy jak cień ptuški, jakaja razam z samoj ptuškaj vymušanaja schilacca nad zierniem) jon dakranajecca ščopciem da pavierchni šara ŭ tuzinie miescaŭ. Vykidvaje skarystany pakiecik u plastykavuju śmietnicu. Łunajučy ŭ pozie palena z rukami pa švach, pieršy biełaruski śvin-skarbonka-kasmanaŭt čakaje jakich try chviliny i potym z pryžmuram i padsiorbam pačynaje ablizvać z usich bakoŭ svaju interaktyŭnuju harbatu.
Zvykłym kureckim pleskačom lapaje siabie dva razy pa kišeni, dastaje adtul kaśmičnyja zapałki, ździŭlena krucić ich u rukach, uspaminaje, što kinuŭ, apuskaje nazad, vychodzić u pieradłaźnik, adčyniaje naroschryst luk i na poŭnyja hrudzi ŭdychaje daŭki pach nieabdymnaha stepu.

Kamientary