Kultura1111

«Žyćcio i śmierć Janki Kupały» jak muzkamiedyja. Dzieciam uvachod zabaronieny

Hanna Sieviaryniec piša recenziju na śpiektakl «Žyćcio i śmierć Janki Kupały», premjera jakoha adbyłasia ŭčora ŭ Muzyčnym teatry.

Na repietycyi śpiektakla, fota sb.by

Teatr pačynajecca ź viešałki, a niepryjemnaści ŭ teatry — z prahramki.

Pabačyŭšy ŭ pieršych radkach simpatyčnaj prahramki śpiektakla «Žyćcio i śmierć Janki Kupały» proźvišča Paŭliny Miadziołki, napisanaje biez «dz» — «Paŭlina Miadiołka» — ja krychu pierakryviłasia. Dadała piercu fraza z prahramkavaj anatacyi: «U hetym časie Janka Kupała žyŭ da samaj hibieli». Aha, žyŭ, pakul nie pamior, kłasičny prykład stylistyčnaj pamyłki z padručnika pa styl-redaktury. Ale dobra. Dobry karektar zaraz — redkaść. Vyklučym nastaŭnicu, uklučym spahadlivaha hledača. Dzień žalbinaŭ pa Kupale, premjera muzyčnaj dramy-viersii (tak paznačany žanr dziei), usio kaža za toje, kab my daravali prahramcy.

Prahramcy my, kaniešnie, darujem usio.

Bo my pahladzieli śpiektakl.

Raspačaŭsia jon takoj katastrafičnaj banalnaściu, što źviało zuby: vyjšaŭ Janka Kupała ŭ tym samym kaściumie, u jakim jon vychodzić na hałahramie ŭ Kupałaŭskim muziei, i pryhoža, z paŭzami, pramoviŭ: «Śmierć u šeśćdziesiat hod. Rana! Kolki jašče nie zroblena!» Dalej «banalnaść na banalnaści siadzieła i banalnaściu pahaniała».

Kupała stanaviŭsia na kalena z ružaj ŭ ruce i prasiŭ Miadziołku ihrać Paŭlinku, prychodzili cyhanie i razmaŭlali chrestamatyjna «hej, ramałe, idzicie siudy, ramałe, pojdziem adsiul, ramałe», Kupała spakušaŭ Paŭlinku adpravicca ŭ łožak jakoj by vy dumali frazaj? Tak! Biez varyjantaŭ: «Niešta mnie choładna, Paŭlinka, ja zusim zamiorz!».

Paŭlinka prychodziła i ŭščuvała Kupału za toje, što jon nie piša hienijalnych vieršaŭ: «Janka! Ty ž paet! Hienij nacyjanalnaha Adradžeńnia!», ciocia Uładzia, vadevilna adstaviŭšy popu, vykatvała Kupału stolik na kalosikach z kavaj i piačeńkami (nie chapała bieleńkaha fartušku dla afarmleńnia štampu, niedapracovačka), a Kupała pahardliva machaŭ na jaje rukoj (tak mašuć rukoj usie apieretačnyja hullivyja mužy), a potym Kupalicha kazała Miadziołcy: «Jon žyvie sa mnoj, a kachaje ciabie» — nivodnaha słova ŭ libreta muzyčnaj dramy-viersii nie prahučała pa-za štampami, nivodnaj mizansceny nie vybudavali niejak inakš, čymsia jany budujucca ŭ vadevilach.

Asobna chočacca adznačyć movu, jakoj razmaŭlaŭ i pieŭ Kupała. Pieršaj jahonaj aryjaj stała pieśnia na słovy A. Zekava, čyje vieršy razam z aryhinalnymi Kupałavymi ŭvajšli ŭ libreta. «Paŭlina, miłaja Paŭlina, ciabie nikoli nie pakinu». Tak i pieŭ. Kupała.

Hienij nacyjanalnaha Adradžeńnia. Uspomniłasia z Šukšyna: «Vietka sirieni upała na hrud́, miłaja Hruša, mienia nie zabud́». U adnoj ź mizanscenaŭ Kupała skazaŭ Miadziołcy: «Jak pabačyŭ ciabie na vulicy — na mianie nakaciła». Nie adstavała i Miadziełka: «Ja čytała tvaje vieršy palitviaźniam!» Niešta nie bačyła ja nivodnaha razu ŭ mižvajennych tekstach, kab na kahości štości «nakatvała» ci kab niechta niekaha nazyvaŭ «palitviaźniem».

Naohuł z histaryčnym materyjałam u libreta — biada.

Takoje adčuvańnie, što navat artykuły ŭ Vikipiedyi pra Paŭlinu Miadziełku, Tamaša Hryba, Uładzisłavu Łucevič, u rešcie rešt, pra Janku Kupału zastalisia pa-za ŭvahaj aŭtaraŭ, ja užo nie kažu pra ŭspaminy sučaśnikaŭ, zdabytki kupałaznaŭstva, archiŭnyja dakumienty.

Składanaje, dramatyčnaje, hłyboka čałaviečnaje ŭ svajoj ciažkoj składanaści žyćcio paeta było pieraŭtvorana ŭ prościeńki vadevilčyk biez prykmietaŭ času. Nie chočacca navat pieraličvać anachranizmy, bijahrafičnyja pamyłki, dyj prosta — biazhłuździcu, dapuščanuju ŭ pjesie nie sa złačynnych metaŭ, a prosta z-za nieadukavanaści i nievuctva, niaviedańnia pradmieta hutarki.

Čamuści navat łozunhi, jakija vynieśli na scenu dziaŭčaty ŭ sukienkach uzoru sarakavych hadoŭ, hučali jak «Mir, trud, maj» — čamu mienavita hetyja łozunhi? Što jany kažuć pra čas, u jakim žyŭ Kupała? Što za vyjavy hor i skał, jakija nastojliva ŭzryvali niejkija mašynisty na kadrach archiŭnaj chroniki? Heta budaŭnictva Kruhabajkalskaj čyhunki? Zasvajeńnie naftavych skvažyn na Kaŭkazie? Jakoje dačynieńnie heta ŭsio maje da Kupały?

Kranuŭ epizod, kali Miadziołka sustrakaje Kupału na vulicy i daje jamu knižku. «Voś, pačytaj. Dobraja knižka. Tut pra Vialikaje Kniastva Litoŭskaje, było takoje kaliści. Cikavaja reč».

Ci jašče adzin. «Paŭlina, ja tut vierš napisaŭ». — «Pračytaj». — «Ty što, chočaš, kab mianie aryštavali prama tut, na vulicy? (Robić jurlivy vyraz tvaru.) Ja tak sumavaŭ, Paŭlina!» Heta sposab spakusić Paŭlinku numar dva, jak chto nie zdahadaŭsia. Peŭna, stary, pra «niešta mnie choładna», pierastaŭ pracavać.

Zaŭvažaju apošnim časam takuju dziŭnuju reč. Ludzi biarucca pisać teksty na histaryčnuju temu, nie viedajučy historyi.

«Chaciełasia b napisać raman pra Płatona Hałavača, ci nie mahli b vy mnie chucieńka raspavieści, što vy viedajecie pra jaho?» — źviarnuŭsia niejak da mianie adzin piśmieńnik-pačatkoviec. Nibyta kab napisać pra Płatona Hałavača, dastatkova viedać tolki pra Płatona Hałavača. Dy jašče i «chucieńka».

Na takich chutkaściach zaraz isnuje pryŭkrasnaja adhavorka, skarystanaja taksama i ŭ niaščasnaj prahramcy da śpiektaklu: kaniešnie, maŭlaŭ, my nie pretendujem, u našaj pjesie (ramanie, filmie) jość miesca i zdahadkam, i mistycy. Ale i zdahadka, i mistyka tolki tady majuć prava na isnavańnie ŭ histaryčnym tekście, kali jany łahična ŭpisany ŭ isny histaryčny kantekst. Inakš majem prafanacyju. Praŭda, jaje siońnia taktoŭna nazyvajuć «alternatyŭnaj historyjaj».

Naohuł isnujuć usio ž niejkija miežy prystojnaści navat u interpretacyjnych tvorach. Za Kupalichu, skažu pa praŭdzie, ja b prosta dała aplavuchu tamu, chto zrabiŭ jaje takoj, jakaja jana vyviedziena ŭ pjesie. Za Kupału vyzvała b na duel.

Dyj nie dasiedzieła ja da toj ščaślivaj chivliny, kali na scenu vyjšli tyja, kamu adrasavanyja maje pretenzii — syšła. Nie chapiła mocy vytrymać da kanca.

Byŭ u śpiektali jašče i balet. Voś jon jakraz idealna byŭ upisany ŭ stylistyku śpiektaklu: prymityŭnyja, kryŭdna banalnyja ruchi, za jakimi nie čytałasia nijakaha sensu, paŭtaralisia dziasiatki razoŭ pad nievyraznuju, u stylistycy siamidziasiatych, muzyku.

Ale było ŭ śpiektakli i dobraje, što ž heta ja. Było i dobraje.

Kupałavy vieršy.

Navat hałasy ŭ akcioraŭ hučali pa-inšamu, navat hrudzi raspraŭlalisia, vočy bliščeli, kali jany čytali ci pieli sapraŭdnyja vieršy sapraŭdnaha paeta. Kali b ja była aŭtaram libreta, ja b zaraz skazała, što hetyja vieršy «zichacieli, jak dyjamanty pasiarod śmiećcia», ci vykarystała b jašče jaki zamurzany publicystyčny štamp, ale hodzie.

Čamu naohuł ja vyrašyła błaha adhuknucca na śpiektakl?

Jaho źbirajucca pakazvać dzieciam. Mnie, nastaŭnicy, dobra zrazumieła ŭsio heta: i markiroŭka «12+» la nazvy, i purytanskija, vytrymanyja intymnyja sceny, i vybar «samaha prahramnaha z prahramnych» hieroja. Dziakuj bohu, zaraz kanikuły. Ale prydzie vierasień — i na muzyčnuju dramu-viersiju pahoniać dziaciej.

Našy dzieci, na žal, masava nie lubiać biełaruskuju litaraturu. Jaje paśpiachova psuje školnaja prahrama i niekatoraja kolkaść nietalenavitych nastaŭnikaŭ. Joj i tak dastajecca. A tut jašče niepiśmienny vadevil pra Janku Kupału.

Nie vadzicie tudy dziaciej, vielmi prašu. My, darosłyja, šče niejak krapčejšyja. Čaho my tolki pra Kupału nie bačyli. Pieražyviom i heta.

Kamientary11

 
Naciskańnie knopki «Dadać kamientar» aznačaje zhodu z rekamiendacyjami pa abmierkavańni.

Ciapier čytajuć

Dva sakrety, dziakujučy jakim adbyłasia karjera novaha pres-sakratara MZS Rusłana Varankova

Dva sakrety, dziakujučy jakim adbyłasia karjera novaha pres-sakratara MZS Rusłana Varankova

Usie naviny →
Usie naviny

«Adnu mianie pryvodzić u šalenstva, što za miažoj ja vyklučna IrYna?» Biełaruska aburajecca tranśliteracyjaj u pašparcie ź biełaruskaj movy38

Tramp z Pucinym abmierkavali situacyju ŭ Iranie i Ukrainie

U Lidzie pamior 71-hadovy mužčyna. Jaho syn, zborščyk podpisaŭ za Capkału, kaža, što baćku zakatavali da śmierci. Ci tak heta?3

Zatrymanych u Azierbajdžanie supracoŭnikaŭ «Sputnika» adpuścili pad padpisku ab niavyjeździe3

Sud va Ukrainie ŭpieršyniu pryznaŭ šlub pamiž dvuma mužčynami15

U Biełarusi — pieršaja rekordnaja śpioka ŭ hetym hodzie3

U vyniku ŭdaru pa Daniecku zahinuŭ kamandujučy adnoj z rasijskaj armij9

Pucin zajaviŭ, što praviadzie telefonnuju razmovu z Trampam1

U akupavanym Łuhansku ŭzarvali byłoha mera-kałabaranta5

bolš čytanych navin
bolš łajkanych navin

Dva sakrety, dziakujučy jakim adbyłasia karjera novaha pres-sakratara MZS Rusłana Varankova

Dva sakrety, dziakujučy jakim adbyłasia karjera novaha pres-sakratara MZS Rusłana Varankova

Hałoŭnaje
Usie naviny →

Zaŭvaha:

 

 

 

 

Zakryć Paviedamić