«Ja admoviłasia ad dezadarantu i manikiuru». Minčanka raskazvaje, jak źmianiła svoj ład žyćcia dziela ekałohii
Ania Karpovič — minskaja fitnes-trenierka. Kaliści jana ŭdzielničała ŭ finale «Mis Biełaruś», kuplała šmat niepatrebnych rečaŭ i rabiła pafasnyja fota z kubačkam kavy na vynas. A potym zachapiłasia ekałohijaj. Manikiur, dezadarant, tampony, skrab, bliskaŭki — ad usiaho hetaha dziaŭčyna admoviłasia dziela kłopatu ab pryrodzie. Ania viadzie błoh Habit For Planet, dzie raskazvaje pra zvyčki, karysnyja dla płaniety. Pra balzam dla vałasoŭ z vocatu, viadro arhaniki na bałkonie, viasielle bieź miasa i tatalnaje nierazumieńnie navakolnych — u ščyrym intervju.
Z čaho ŭsio pačałosia
— Ja sprabavała zaniacca asobnym zboram śmiećcia hod tamu, ale tady, jak i mnohija, padumała, što heta biessensoŭna, vielmi składana, i skončyła, navat nie pačaŭšy. A ŭ listapadzie jechała paśla ranišniaj johi (ja ŭpeŭniena, što ŭzrovień śviadomaści ŭzrastaje, kali ty jaje praktykuješ) i natyknułasia na artykuł pra niejkija ekałahičnyja mify. Nie viedaju, čamu heta mianie začapiła, i ja stała pierachodzić dalej pa spasyłkach. Pamiataju, što ŭ mianie zdaryŭsia insajt, ja zrazumieła, što hladzieła na śviet krychu nie tymi vačyma.
Ja pahłybiłasia ŭ temu na dva tydni, moj asabisty akaŭnt byŭ uvieś u hetaj infarmacyi, ad mianie pačali masava adpisvacca ludzi.
Ja zrazumieła, što mnie prosta patrebna inšaja placoŭka, kab raskazvać pra ekałohiju. Ja taki čałaviek — nie mahu maŭčać.
Akaunt Habit For Planet raźvivaŭsia nie tak chutka, i pieršym časam ja padklučała rekłamu ŭ instahramie: mnie važna było, kab ludzi heta ŭbačyli. Sprava nie ŭ papularnaści, u mianie niama žadańnia na im zarabić. U niejki momant zapracavała sarafannaje radyjo, ludzi sami pačali raskazvać ab błohu. Pryčym čaściej za ŭsie tyja, chto nie viedaje mianie, dumajuć, što za hetym staić niejkaja arhanizacyja, dzie kuča ludziej.
Pra źmienu zvyčak i žyćcio biez čypsaŭ i kiłbas
— Moj dośvied nie samy pryvabny, bo ja čałaviek, jakomu vielmi prosta mianiać siabie. Ja dastatkova daŭno ŭ fitnes-industryi i šmat razoŭ mianiała zvyčki. Nikoli nie kazała: nie zmahu žyć biez cukru. U mianie niama ŭ hałavie abmiežavańniaŭ. Ja nie zmahu žyć biez vady i pavietra, usio astatniaje — rečy naviejanyja. Tamu nie skažu, što mnie było składana pierastrojvacca.
Ale było niaprosta maralna. Bo heta tatalnaje nierazumieńnie ludziej pobač.
Ja sutyknułasia z kpinami, ździekami, i tolki paśla hetaha pačali źjaŭlacca ludzi, jakija chočuć i pastupova buduć źmianiacca, a nie tyja, chto ŭsio viedaje i praciahvaje rabić vybar na karyść adnarazovych kubačkaŭ i trubačak.
I sprava nie ŭ tym, što niama alternatyvy — jana jość zaŭsiody. Pytańnie, ci chočacca tabie zrabić pravilny vybar abo ty zaležyš ad taho, što pra ciabie padumaje asiarodździe.
Ja chutka zrazumieła, što sarciroŭka śmiećcia — nie rašeńnie. U niekatorych rečach ja dastatkova lanivy čałaviek, i zamiest taho, kab z usioj upakoŭkaj raźbiracca i kožnuju papieru niekudy asobna kłaści, mnie praściej nie kuplać heta. Takim čynam ja vyjšła na fiłasofiju «nul adchodaŭ» (zero waste). Pierapracoŭka nas nie vyratuje. Hetyja cykły kaniečnyja. Płastyk pierapracujuć adzin-dva razy, i jon ŭsio roŭna zastaniecca ŭ ziamli.
Pakolki jakraz u hety momant u mianie pačaŭ farmiravacca raślinny racyjon charčavańnia, nie było prablem, jak kupić niejkuju ježu nie va ŭpakoŭcy. Ja daŭno nie jem pradukty pramysłovaj vytvorčaści: piečyva, čypsy, marožanaje. Bo dla mianie heta śmiećcie jak napaŭnieńnie.
Raniej ja brała ŭpakoŭku i čytała skład jak fitnes-trenier, ciapier hladžu na markiroŭki, bo časam hetaha dastatkova, kab ad praduktu admovicca.
Da viehanstva ja pryjšła ŭ tym liku i z ekałahičnych mierkavańniaŭ. Bo vytvorčaść pradukcyi žyviolnaha pachodžańnia — vielizarnaja škoda pryrodzie.
Pradukty kuplaju na rynku. Krupy, suchafrukty, arechi, babovyja, śpiecyi na vahu — usio heta jość na Kamaroŭcy. Kali ty jedzieš na rynak padrychtavany, z dvuma vialikimi šopierami z pakietami i słoikami, niama nijakaj prablemy.
Mnie pašancavała, što Vania — žanich — mnie dapamahaje. Pa pradukty časta jeździć jon, dyjałohi z pradaŭcami datyčna svajoj tary viadzie jon. Biez hetaj padtrymki było b našmat składaniej, bo ja viedaju historyi, kali ŭ siemjach uźnikajuć kanflikty.
Pra admovu ad skrabaŭ i tannaj kaśmietyki
— Bytavuju chimiju možna kupić na raźliŭ. Ci znajści alternatyvu. U mianie byŭ kinapakaz na eka-tematyku, i tudy pryjšła para, jakaja sama robić paraški. Kali małady chłopiec kaža, što myje hałavu harčycaj i heta najlepšy šampuń u jaho žyćci, bo paśla vałasy zastajucca čystymi tydzień, ty siadziš i razvodziš rukami — razumieješ, što navat biez šampuniu možna žyć. A my časta viadziemsia na rekłamu. Choć kali padumać, to stan vałasoŭ naohuł nie zaležyć ad srodku, jakim ty ich myješ.
Na majoj palicy zastalisia suchaja sumieś ubtan u škle, krem dla tvaru ŭ mietaličnaj tubie. Karystajusia myłam, u mianie ich dva: adno siernaje, śmiardziučaje (jano dobra dziejničaje jak antybakteryjalnaje), druhoje — zvyčajnaje dla cieła. Plus jość ćviordy šampuń u vyhladzie myła. U mianie skončyŭsia niadaŭna balzam dla vałasoŭ — ja źmiašała stałovuju łyžku vocatu ź litram vady i apałasnułasia hetym.
Zimoj my kupili ŭvalhatnialnik pavietra, i ja zabyłasia, što takoje krem dla cieła. Plus jakraz niadaŭna pačuła ad śpiecyjalista, što krem — heta nie vyratavańnie dla suchoj skury, prablemu treba vyrašać inakš (pravilna charčavacca, atrymlivać dastatkova mikraelemientaŭ).
Ale ŭ nas ža jak dumajuć: možna źjeści fastfud, kupić samy darahi krem na rynku i vyratavać siabie.
Skrabam, maskami ź bliskaŭkami ja nie karystajusia: jany ŭtrymlivajuć mikrapłastyk. Naohuł, kali ŭziać kaśmietyku luboha cenavaha dyjapazonu i pačytać skład na ŭpakoŭcy, šmat dzie budzie mikrapłastyk.
Ja pradała ŭsiu kaśmietyku, kuplenuju minułym letam. Z dekaratyŭnaj pakinuła tolki «Samaśviet» — heta picierskaja naturalnaja kaśmietyka na minierałach. U mianie jość tanalnik u styku, minieralnaja pudra, trajny srodak «cieni+rumiany+pamada». Zastałasia tuš, jakuju ja kuplała hod tamu, — redka joj karystajusia.
Mnie b chaciełasia mieć krychu bolš ekałahičnaj i naturalnaj kaśmietyki, ale na našym rynku jaje praktyčna niama. U Rasiju pryvieźli Zao — heta amierykanski brend, jaki pradajecca sa źmiennymi błokami: tabie nie treba kožny raz kuplać novuju paletku. Ale jon darahi — naprykład, rumiany kaštujuć 50 baksaŭ. Ź inšaha boku, ja cudoŭna razumieju ciapier, za što płaču.
Heta vielmi krutaja fiłasofija — viedać košt rečam. Zero waste pra toje, što ty ceniš reč i robiš usio, kab jana prasłužyła daŭžej. Bo era adnarazovaha spažyvańnia pryviała nas da vialikich katastrofaŭ.
A dla mnohich ludziej, asabliva z postsavieckaj prastory, heta prykmieta raskošy — dazvolić sabie kupić štości i adrazu vykinuć.
Pra škodu manikiuru i dezadarantu
— Ja admoviłasia ad manikiuru. Raniej rabiła jaho pa śviatach, ale, kali ŭ mianie byŭ łak na paznohciach, adčuvała, byccam na mnie štości lišniaje. Ja ŭspomniła, kolki śmiećcia ŭtvarajecca, kali robiać manikiur.
Potym pačała vyvučać płastyki i daviedałasia, što ftałaty, jaki ŭtrymlivajucca bolš za ŭsio ŭ łaku dla paznohciaŭ, pryvodziać da biaspłodnaści — a my pra heta navat nie zadumvajemsia.
A jašče pierad hetym ja, kali pravodziła treniroŭku i padychodziła vypraŭlać dziaŭčat, źviartała ŭvahu, jak mocna mnie padabajucca čystyja paznohci. Ja naŭprost kajfuju ad ich vyhladu — dla mnie heta estetyka. Kali ja praviała apytańnie, mnohija dziaŭčaty pisali, što dla ich heta pa-žanocku, pryhoža. Dla mianie farbavać paznohci — užo nienaturalna. Ja mahu sama abyścisia nažnicami ź piłačkaj, i hetaha budzie dastatkova.
Ja nie karystajusia dezadarantam. Kali vosieńniu charčavałasia tolki raślinnaj ježaj, pierastała adčuvać svoj pot.
Źnik pach, i patreba ŭ dezadarancie adpała naohuł. Doma ja mahu apałasnucca, a na pracy jon ŭsio roŭna mianie nie ŭratuje. I ŭ žanočych, i ŭ mužčynskich dezadarantach pramysłovaj vytvorčaści ŭtrymlivajecca aluminij, jaki pryvodzić da raku małočnaj załozy.
Dezadaranty-krystały, jakija zaraz papularnyja, — dobry markietynhavy chod. Bo naturalnych krystałaŭ, jakija sapraŭdy biaśpiečnyja, vielmi mała — heta abmiežavany resurs. Tamu źjaŭlajecca šmat chimičnych alternatyŭ, jakija nastolki ž škodnyja, jak i prostyja dezadaranty.
Raniej ja aktyŭna karystałasia tamponami — zaraz razumieju, jakuju značnuju škodu naniesła ŭ pieršuju čarhu sabie, zasoŭvajučy ŭ svaje ślizistyja chłaryravany pradukt. Pieršaje, što ja kupiła na zamienu — mienstrualnaja čaša. Heta sapraŭdy vielmi zručna, ty jaje naohuł nie adčuvaješ. Ja nabyła sabie niekalki šmatrazovych prakładak, i ŭ mianie doma była marla. Pačała teścić. Što ja mahu skazać? U mianie nie było prablem. Ale ja nie vyjazdžaju ŭ horad na ŭvieś dzień, časta byvaju doma. Choć možna žyć tak i pracujučy ŭ ofisie, prosta treba mieć z saboj zamienu. Mnohija, chto šyje šmatrazovyja prakładki, robiać i śpiecyjalnyja miaški dla ich sa ščylnaj tkaniny.
Mnie pryvodziać arhumienty: voś, sportam nie pazajmacca. Ale ja trenier i pracuju niezaležna ad svajho cykła. Mnie šmatrazovyja prakładki nie dastaŭlajuć dyskamfortu.
Pra źniknieńnie śmiećcia i viasielle ŭ eka-styli
— U nas doma amal prapała śmiećcie. Arhaniku my źbirajem u viadro i budziem vyvozić u les za horad zakapvać. Nam pašancavała, što ŭ kvatery jość maleńki adkryty bałkončyk, dzie heta možna zachoŭvać, bo jana chutka pačynaje śmiardzieć. Papieru, škło i płastyk, jaki zredku ŭsio ž źjaŭlajecca, my sarcirujem asobna. I ŭsio.
Kali ja kožny raz vychodžu z domu i baču bak, jaki napoŭniŭsia mienš čym za dzień i tam lažyć šmat druhasnaj syraviny, — z hetym składana žyć. Pa-pieršaje, kaštoŭny resurs źjazdžaje na palihon. A pa-druhoje, maštaby palihona nie biaźmiežnyja.
Niadaŭna čytała lekcyju dla ofisnych supracoŭnikaŭ i zadała pytańnie, jak časta jany vynosiać śmiećcie. Jany skazali: kožny dzień. Ja paprasiła pamnožyć heta na kolkaść dzion u hodzie i vosiem miljardaŭ čałaviek, jakija žyvuć na ziamli.
Zimoj ja vykidała śmiećcie raz na dva-try tydni. Heta kajf viedać, što ŭ ciabie jaho niama.
Zaraz my rychtujemsia da viasiella. U nas meta — zrabić jaho maksimalna čystym. Heta dapamahło admieści niepatrebnuju mišuru, na jakuju marnujecca šmat hrošaj, ale i pryŭniesła niekatoryja składanaści. My prosim kiejterynh nie vykarystoŭvać adnarazovy posud, folhu, tonkuju charčovuju plonku. U nas budzie viehanskaje viasielle biez ałkaholu — vielmi chaču bić stereatypy, pakazać, što moža być viesieła i smačna bieź śpirtnoha i miasa.
Nie budzie fiejervierku i žyvych zrezanych kvietak (zakupim ich u harškach). My nie budziem drukavać zaprašalniki — usie ŭsio roŭna ich vykidajuć.
Pra nieparazumieńnie asiarodździa i prapahandu vizualnaj pryhažości
— Chtości pakrucić palcam la skroni, ale ja advučyłasia źviartać uvahu na toje, što dumajuć inšyja. Samaje kryŭdnaje, kali ciabie pačynajuć vinavacić u prapahandzie, žorstkaści tam, dzie jaje niama. Niepryjemna čytać kamientary nakont taho, što ŭsie zialonyja — nieadekvatnyja.
Było niekalki razoŭ, kali mužčyny pisali: «Ty tupaja aviečka, nie razumieješ, pra što kažaš, biznes treba padtrymlivać, a nie tapić». Ty sprabuješ dakazać čałavieku, što nie hrošy pavinny być u pryjarytecie, i razumieješ, što razmaŭlaješ ź im na roznych movach.
Mnie kryŭdna, kali mianie vinavaciać u chajpie. Kali b ja chacieła być papularnaj, vybrała b fitnes-śfieru i prasoŭvała kurynyja hrudki z hrečkaj i białkovyja kaktejli. Ale napad — heta adziny sposab dla ich apraŭdać svaju niasłušnaść.
U nas mocna prapahandujecca vizualnaja pryhažość — kaśmietyka, šmotki. I pakul heta budzie adbyvacca, vielmi pavolna ŭsio budzie mianiacca ŭ śviecie. Ja ciapier hladžu: ja była akurat takim ža zambiravanym čałaviekam, jaki byŭ niezadavoleny svaim žyćciom i dumaŭ, što chtości dzieści žyvie lepš, bo pazicyjanuje siabie tak u instahraje. Pakul nie zrazumieła, što heta ŭsio napusknoje i nasamreč źniščaje pryrodu. Mnie fiłasofija zero waste vielmi dapamahła.
Naohuł, chočacca skazać ludziam, što zdaroŭje čałavieka nieadździelnaje ad zdaroŭja płaniety.
Heta ŭzajemaźviazana. I dumać, što ty pavinien jeści kuču tabletak i nanosić na siabie tonnu srodkaŭ, — hłupstva.

Kamientary