U paniadziełak Łukašenka sustreŭsia ź siabrami «kanstytucyjnaj kamisii», jakija majuć raspracoŭvać prajekt novaj Kanstytucyi.

BiełTA
Adzin z udzielnikaŭ raskazaŭ «Našaj Nivie» ab klučavym, na jaho dumku, momancie sustrečy.
«Łukašenka pačaŭ raskazvać, što ŭsio ŭsurjoz, a hety termin — jaho apošni. Paśla pramovy zahavaryŭ vazočnik Tałaj, jaki siadzieŭ u kancy zały. U duchu, što kudy ž vy, Alaksandr Ryhoravič, sabralisia, jak my biez vas, heta ž vy stvaryli krainu, umacavali suvierenitet. Na hetym momancie Łukašenka raspłyŭsia va ŭśmiešcy, kanstruktyŭnyja pytańni bolš nie abmiarkoŭvali», — raskazaŭ jon.
Pavodle jaho, pieršaja sustreča była «ŭstanovačnaj».

Kamientary