Pavodle toj viersii, jakaja była padadzienaja raniej, dźvie dziaŭčynki, 6 i 14 hadoŭ, zdymali rolik, razdajučy adpačyvalnikam pryhoža narezanuju sadavinu. Supracoŭniki plaža ŭbačyli ŭ ich kankurentaŭ i hruba paprasili syści. Starejšy brat dziaŭčynak, Mikita zastupiŭsia za ich, a kali troje rabotnikaŭ pasprabavali prahnać jaho siłaj, pačałasia bojka.
Na padmohu supracoŭnikam plaža, piša kanał, pryjšło čałaviek dziesiać z pałkami i žaleznymi prutami. Pryjšłosia vyklikać chutkuju dla biełarusa. Jon da hetaha času ŭ ciažkim stanie.
Rabotnik plaža Dźmitryj raspaviadaje pra svaju viersiju padziej. Jon śćviardžaje, što dziaŭčynki razdavali kavun nie biaspłatna — jon bačyŭ, jak ludzi davali dzieciam hrošy. Heta, pa-pieršaje, zabaroniena, pa-druhoje, niebiaśpiečna, tamu ich paprasili handal spynić. Siostry praciahnuli. I voś, pavodle jaho słovaŭ, paśla druhoj zaŭvahi ŭklučyŭsia brat — Mikita Harajeŭ (23 hady).
Dyrektar plaža Arman Antanian nibyta chacieŭ rastłumačyć, što pradavać tam ničoha nielha, — paklikaŭ złoha sambista ŭ kabiniet, kab pakazać pastanovu. Biełarus pačaŭ šturchać achoŭnika pa darozie, a paśla ŭdaryŭ jaho pa tvary. Spartoŭca nibyta sprabavali pavalić, ale jon usich raskidaŭ.