Navat kiraŭnik praŭładnaha Sajuza piśmieńnikaŭ nie ŭtrymaŭsia ad palityčnaj alehoryi ŭ svajoj knizie «Iłoty varjactva». Na hety fakt źviartaje ŭvahu piśmieńnica Natałka Babina.
Ja nie prychilnica piśmieńnika Čarhinca, ale zhadvaju tut jahonuju knihu dziela cytaty sa staronki 426. Z vusnaŭ inšaplanietnika, adnaho ź piersanažaŭ knihi, čytajem (daju ŭ pierakładzie na biełaruskuju movu): «Słuchajcie, Mikałaj Płatonavič, pazaziamnych cyvilizacyj mnoha. Usie jany, za vyklučeńniem adnoj, žadajuć pastupovaha pašyreńnia svaich viedaŭ, raźvićcia i ŭdaskanalvańnia dziela abjadnańnia cyvilizacyj. Ale jość płanieta Łukšejm, dzie žyvuć istoty, jakija źjaŭlajucca sparadžeńniami piekła. Usie jany składajucca z atamaŭ zła, nianaviści i ciemrašalstva. Heta ad ich sychodziać takija zahany, jak zajzdraść, podłaść, i pad ich upłyvam usio bolš ziamlan pieratvarajucca ŭ niahodnikaŭ, padchalimaŭ, paklopnikaŭ — razburalnikaŭ i źniščalnikaŭ vašaj cyvilizacyi».
Takaja cikavaja nazva płaniety zła — Łukšejm, adkul jana ŭ knižcy? Ščyra kažučy, pieršaje i apošniaje, što pryjšło ŭ hałavu — heta skarot ad dvuch proźviščaŭ: «Łukašenka—Šejman». Cikavaje i pachodžańnie słoŭca ŭ naźvie knihi — «iłoty». Tak nazyvali ziemlarobaŭ u staražytnaj Sparcie, jakija byli napaŭsvabodnymi, napaŭrabami.