Piša Janka Zaprudnik.
- Vahańnie pamiž Zachadam i Ŭschodam i ščyraja niaprychilnaść
ni da adnaho, ni da druhoha źjaŭlajecca asnoŭnaju adznakaju
historyi biełaruskaha narodu.
Ihnat Abdzirałovič «Adviečnym šlacham»
- Biełaruś pavinna stać mostam,
jaki źviazvaje Ŭschod i Zachad.
Alaksandar Łukašenka, z ppasłańnia da narodu 23.04.2009
- Usie našy čakańni vyznačaje hieahrafija.
Respublika Biełaruś znachodzicca pamiž
dvuma centrami ŭpłyvu ‑‑ Eŭraźviazam i Rasiejaj.
Siarhiej Martynaŭ u interviju vienskamu vydańniu Der Standard
- .Heta «miž» zalezła ŭ kości,
Pakulała ŭsio ŭvierch dnom.
Praviać bal u chacie hości,
haspadar ža — pad stałom.
Siarhiej Zakońnikaŭ «Miž Varšavaj i Maskvoj»
***
Kab być PAMIŽ, treba spačatku BYĆ. Bytavańnie PAMIŽ škodzić samomu BYĆCIU, pazbaŭlajučy jaho paŭnaty. PAMIŽnaść ‑‑ heta pamiežnaść, peryferyjnaje isnavańnie j myśleńnie.
MOST heta — miesca tranzytu, a nie bytavańnia. Na im nie spyniajucca, pa im tolki ruchajucca da inšaha bierahu.
Jość hieahrafija prastory i hieahrafija dušy. U hieahrafii dušy niama PAMIŽnaści, niama MASTOŬ, usia duchovaja prastora zapoŭniena TUTnaściu. Sutnaść TUTnaści u centryźmie myśleńnia. Centryčnaje myśleńnie nakiroŭvaje dumku j pačućci na BIEŁARUŚ, a nie na PAMIŽnaść i nie na MOST. Ja, TUTny biełarus, nie chaču być na PAMIŽnym MOŚCIE. Chaču być TUT ‑‑ na duchovym KANTYNENCIE, sučasnaje imia jakomu — BIEŁARUŚ.
Rozum biez pačućcia nie poŭnavartasny. TUTnaść zavastraje adkaznaść za dolu Baćkaŭščyny, uzbudžaje tvorčuju dumku, pracuje na budučyniu praz nadańnie poŭnacennaści histaryčnaj retraspektyvie, zamacoŭvaje adčuvańnie prysutnaści [Antyteza «adsutnaści», pra jakuju piša Valancin Akudovič u knizie«Kod adstunaści»]
TUT — heta ziamla j žyćciovy ład, u jakim žyli maje prodki. TUT — heta mova, jakuju jany tvaryli j jakoj ja karystajusia. TUT — heta maje mastackija kaštoŭnaści j estetyčnyja husty. TUT — heta mahiły prodkaŭ, što łučać mianie z narodam. Pakul žyvu, budu TUTničać, budu pamiatać, što kožnaja miaścina ŭ hieahrafii narodnaj dušy — heta moj bycijny cetar.
Na kantynencie dušy ‑‑ moj pačatak i praciah. Na im ‑‑ maje tvorčyja vytoki j impulsy. Na im usie formy, kolery, vuzory, jakimi ŭzbahaču surodzičaŭ i jakija pakinu ŭ vianku suśvietnaj duchovaści.
Biełaruskaja duša vymiarajecca nie navakollem z mastami, a sukupnaściaj TUTnych žyćciaŭ, što papiaredzili majo isnavańnie. Narod — bijalahična‑sacyjalnaja realnaść, jakaja, mianiajučy formy, zachoŭvaje histaryčnuju ciahłaść. U jakoj by ładavaj struktury ni bytavali maje prodki, ja nierazłučna spałučany ź imi. Ja — akumulatar ichniaj bycijnaj i tvorčaj enerhii. Ja, TUTny biełarus — bijalahičny j duchovy spadčyńnik stahodździaŭ, suviazny minuŭščyny j budučyni.
Novyja formy žyćcia stvarajucca na duchovaj hlebie, apracavanaj prodkami. Źmienlivaść histaryčnaha bytavańnia nie mianiała ichniaje TUTnaści, ichniaje suviazi ź ziamloj, na jakoj jany žyli, jakuju lubili j baranili, jakaja pierajšła mnie ŭ spadčynu j jakuju ja maralna abaviazany pieradać naščadkam.
Kulturnyja elementy, pieraniatyja ź inšych duchovych kantynentaŭ, u moc ichniaha pryniaćcia, stanoviacca kampanentami majoj kultury, arhaničnaj častkaj majoj TUTnaści. U viek hlabalizacyi nie ŭciačeš ad vonkavaha śvietu. «Biełaruskaja chvaroba» — uciakańnie ‑‑ praz MOST ‑‑ ad siabie samich. Majo ž miesca TUT, na kantynencie Biełaruskaj dušy, na kamieni praščurnaj spadčyny.

Kamientary