Tekst Kanstytucyi, hadavinu jakoj dniami adznačali, padpisaŭ u 1994 hodzie śpikier Miečysłaŭ Hryb. Jon, hienerał milicyi, i ŭ błahim śnie nia moh tady prymroić, što praz kolki hadoŭ budzie... chavacca ad milicyjantaŭ paśla šeścia na Dzień Kanstytucyi.
I heta byŭ nie adziny horki hłytok z čašy apazycyjanera.
Ci viedajecie vy, što jaho, zasłužanaha jurysta Respubliki Biełaruś, na 59-m hodzie žyćcia zmusili, niby studenta, ciahnuć bilet na ispycie ŭ pytańniach prava?
Historyja takaja. Paśla razhonu Viarchoŭnaha Savietu treba ž było zarablać niejkuju kapiejčynu. Majučy advakackuju licenziju, Hryb uładkavaŭsia ŭ jurydyčnuju kansultacyju staličnaha Partyzanskaha rajonu.
Prarabiŭ z paŭhodu. Ale ŭ traŭni 1997-ha źjaviŭsia dekret №12 — "Pra niekatoryja zachady ŭ spravie ŭparadkavańnia advakackaj i nataryjalnaj dziejnaści...". Pavodle dekretu ŭtvaryli atestacyjnuju kamisiju. Chočaš paćvierdzić prava na licenziju — idzi ciahni bilet na ispycie.
Hryb vydatna razumieŭ, što ŭžo kamu-kamu, a jamu, "pierabiežčyku" ŭ lahier apazycyi, naładziać vyprabavańnie pa poŭnaj prahramie.
Ale hienerał vyrašyŭ biaz boju nie zdavacca. Zakusiŭ hubu — i pajšoŭ na ispyt, jak toj student.
"Hadziny sa dźvie haniali, — uzhadvaŭ Hryb. — Potym kažuć: vyjdzicie za dźviery i pačakajcie rašeńnia. Jašče ci nia dźvie hadziny musiŭ šnuravać pa kalidory. Narešcie zaprašajuć. Sensacyja! Ekzamen zdaŭ. Ale rana radavaŭsia. Nieŭzabavie daviedvajusia: pryznali mianie nia vartym licenzii niahledziačy na ŭdały ispyt. Farmuloŭka jezuickaja: za parušeńnie advakackaj etyki".
A padstavu adkapali takuju: nibyta parušyŭ hramadski paradak padčas masavaj vuličnaj akcyi na treciuju hadavinu Kanstytucyi.
Jašče bolš, kaža Hryb: "Mianie ž milicyjanty pilnavali pad dźviaryma ŭłasnaj kvatery paśla taho šeścia ŭ sakaviku 97-ha. Tak niekamu karcieła ŭ "bamžatnik" zapichnuć byłoha śpikiera...".
Ironija losu: toje mierapryjemstva da ŭhodkaŭ Asnoŭnaha zakonu było navat sankcyjanavanaje.
"Tady jašče nie vypichvali na Banhałor, — uspaminaje Hryb. — Kalonie było dazvolena ruchacca z płoščy Jakuba Kołasa da opernaha teatru. Ludziej sabrałasia niamała. I ŭ niejkim vuzkim miescy maršrutu, kab nia cisnucca, kolki metraŭ častka kalony prajšła pa prajeznaj častcy. Na transpartnym ruchu toje nijak nie adbiłasia. Ale ž farmalnuju začepku ŭłady atrymali. I jak ža było joju nie skarystacca! Karaciej, pačałosia palavańnie na najbolej prykmietnych udzielnikaŭ akcyi".
A tut jašče taki niuans. Paśla šeścia Hryb trochi pasiadzieŭ u kaviarni sa svaim svatam — Paŭłam Kazłoŭskim. Tak, tym samym — byłym ministram abarony. (Kali chto nia viedaje: jahony syn žanaty na Hrybavaj dačce.) U eks-ministra akurat byŭ dzień narodzinaŭ, i svajaki-hienerały paličyli, što nia hrech padniać pa čarcy.
Nu a potym...
"Tolki viarnuŭsia dadomu — zvoniać u dźviery, — raspaviadaŭ mnie potym Miečysłaŭ Hryb. — Milicyja! Ujaŭlajecie, jakim ja byŭ na toj momant padarunkam dla niadobrazyčliŭcaŭ! Były śpikier mała što parušaŭ hramadzki paradak padčas masavaha mierapryjemstva, dyk jašče i trochi napadpitku! Akramia taho, napeŭna pratrymali b u tak zvanym bamžatniku ŭsie vychodnyja. Sprava ž była ŭ piatnicu. A sud raniej za paniadziełak nie raspačaŭsia b. Na takoje prynižeńnie ja nie pajšoŭ i dźviery adčyniać nia staŭ".
Sa słoŭ Hryba, tyja słužaki ŭsiu noč na leśvičnaj placoŭcy siadzieli. Šałupińnia ad siemak naplavali cełuju haru.
Ale hienerał ź biełym ściaham nia vyjšaŭ :)
Śmiajecca (jon uvohule čałaviek z humaram): "Addaŭ siabie ŭ ruki ajčynnaj Femidy tolki ŭ paniadziełak. Choć u tym kłapoŭniku, dziakuj bohu, siadzieć nie daviałosia. Zatoje štraf upiakli šalony — až 20 miljonaŭ biełaruskich rubloŭ! Heta adpaviadała tady vaśmistam dalaram".
Praŭda, abskardziŭšy rašeńnie ŭ haradzkim sudzie, sumu pašenciła napałovu skaścić.
Ale ž nia tolki ŭ hrašach reč!
Jak toj kazaŭ, za dziaržavu kryŭdna.
Heta ž nia prosta niedarečny vypadak — heta systema. Inšy były śpikier — Vajtovič — pačuŭ na svoj adras z vysokaj trybuny takoje, što musiŭ apelavać da hienprakurora, jašče adnamu — Šuškieviču — naličvajuć ździeklivuju pensiju paŭtara dalary...
Nu a historyja z Hrybam — prosta apateoz. Udumajemsia: čałavieka, što padpisaŭ dziejnuju Kanstytucyju, za šeście ŭ jejny honar aštrafavali i faktyčna pazbavili prava na prafesiju!
Takija voś hrymasy najnoŭšaj biełaruskaj historyi.
Na zdymku z archivu aŭtara: śpikier Hryb u redakcyi "Narodnaj hazety" časoŭ Siaredziča.