Adkazvajuć Milinkievič, Labiedźka, Kaścian, Vajtovič, Hajdukievič
Alaksandar Milinkievič, lider apazycyi: «Viedajecie, ja ŭžo ŭ sieradu adpuściŭ ludziej z ofisu, kab jany padrychtavalisia da śviata. Sam źbirajusia abjechać bahata viosačak na Haradzienščynie, kab prybrać mahiły svaich dziadoŭ i pradziedaŭ. Sam Vialikdzień sustrenu ŭ Bierštach, razam z žonkaj. Na žal, z Polščy, z vučoby nia zmohuć pryjechać dzieci. Dobra, što ŭ hetym hodzie supali i katalicki, i pravasłaŭny Vialikdzień. Ja pravasłaŭny, maja žonka katalička».
Siarhiej Kalakin, lider PKB: «Nijak. Ja čałaviek niavierujučy. Dakładniej budzie skazać, nia vierujučy ŭ Boha, tamu i Vialikdzień nijak nie śviatkuju».
Anatol Labiedźka, staršynia AHP: «Liču Vialikdzień siamiejnym śviatam, na jakoje źbirajucca tolki samyja blizkija ludzi. Hetym razam, jak zvyčajna, ź siamjoj pajedu da baćkoŭ na Staŭpieččynu. U mianie relihijnaja siamja, Vialikdzień śviatkavali i za savieckim časam. Asabliva nabožnaja była maja babula, jakaja, na žal, užo pamierła, jana pražyła 97 hadoŭ. Pasprabuju napiaredadni trapić u carkvu».
Juraś Bieleńki, namieśnik staršyni KCHP‑BNF: «Dla mianie i majoj siamji Vialikdzień — heta adno z najvialikšych śviataŭ. Zvyčajna ŭ hety dzień ja idu ŭ carkvu, ja naležu da evanhieličnaj carkvy. Paśla viartajusia dadomu, nakryvajem bahaty stravami stoł, ale bieź śpirtnoha, molimsia. Voś tak ja zvyčajna adznačaju Vialikdzień, ale bajusia, što ŭ hetym hodzie jakraz tak nie atrymajecca, bo ja atrymaŭ zaprašeńnie ad pastara Ernesta Sabiły, pryniać udzieł u śviatkavańni ŭ Asipovičach. Chutčej za ŭsio, adhuknusia na hetuju prapanovu».
Siarhiej Kaścian, deputat pałaty pradstaŭnikoŭ, Kampartyja Biełarusi: «Šmat hadoŭ tradycyjna adznačaju Vialikdzień. Pravodžu hetaje śviata doma, u kole siamji. A dziasiataj ranicy ŭ nas pačynajecca śniedańnie, z usimi atrybutami śviata. Na stale zvyčajna staić śviečka, molimsia, žonka piače pirahi. Kali jość čas, to zaŭsiody chadžu ŭ carkvu, kali‑nikali navat na ŭsianočnuju».
Siarhiej Hajdukievič, staršynia ŁDPB: «Dla mianie heta vielmi vialikaje i surjoznaje śviata. Kožny hod adznačaju adnolkava. Śviatočny stoł doma, paśla pachod pa siabrach. Nia pomniu taho hodu, kali b ja na Vialikdzień nia byŭ u carkvie».
Siarhiej Skrabiec, były deputat pałaty pradstaŭnikoŭ: «Uvieś pieradvielikodny tydzień trymaju post, tak rablu ŭžo nia pieršy hod. Na ŭsianočnuju ŭ carkvu nie chadžu. A sam Vialikdzień pravodžu doma razam ź siamjoj».
Alaksandar Vajtovič, były śpikier Savietu Respubliki: «Na Vialikdzień ja tradycyjna jedu ŭ svaju rodnuju viosku Račkievičy (Kapylščyna). U nas vioscy na Vialikdzień usie iduć na mohiłki, prybirajuć ich, papraŭlajuć. Paśla krychu vypivajem, jadzim čyrvonaje jajka».
Uładzimier Niściuk, BSDP (Hramada): «Hety dzień u majoj siamji śviatkavali zaŭsiody. Sioleta z žonkaj na Vialikdzień pojdziem u carkvu. Maja žonka paściłasia pierad Vialikadniem, ja taksama krychu sprabavaŭ. Chočacca dałučycca da niečaha śviatoha i dobraha, bo nadta šmat nahrašyŭ u hetym žyćci. Dla mianie Vialikdzień taksama nia tolki relihijnaje śviata, ale i dzień viasny. Karaciej, budu śviatkavać, jak zvyčajny pravasłaŭny viernik».
Juraś Hubarevič, Partyja BNF: «Tradycyjna Vialikdzień adznačajem u kole siamji. Chodzim na biełaaziorskija mohiłki, tam pachavanyja maje dziadula z babulaj, a taksama baćka. Paśla śviatočny stoł, ź jajkami, bułkami i ŭsim astatnim, jak naležyć. U carkvu nia chodzim, bo niejak nie skłałasia ŭ našaj siamji takaja tradycyja».

Kamientary