Šanoŭnaja redakcyja!

Niekali jašče Francišak Bahuševič napisaŭ, što naša mova dadziena nam Boham. Značycca, stavicca da jaje treba adpaviedna — nie vyśmiejvać, nie pahardžać, nie źmianiać zhodna svaim vymudram. Bo jość rečy naturalnyja, a jość štučnyja. I čałaviek sa zdarovym sensam addaść pieravahu naturalnamu praduktu pierad štučnym. Ot stvaryŭ Zamienhof movu eśpieranta — zručnuju, prostuju, lohkuju dla zapaminańnia. Ale chto na joj razmaŭlaje? Bo nienaturalnaja, štučnaja. Nie toje, što «Boham dadzienaja». Padobnym čynam, jak Zamienhof stvaraŭ eśpieranta, bieručy leksiku z roznych movaŭ, tak i ŭ nas biełaruskuju movu zaśmiečvajuć leksikaj ź inšych moŭ.

Pry SSSR prymusova biełaruskuju movu nabližali da rasijskaj. A ciapier biaruć słovy z polskaj abo ŭkrainskaj.
Naohuł biełarusy vielmi lohka mianiajuć svajo na karyść inšaha. Słovy ahulnabiełaruskija adrazu ž zamianiajucca na inšyja, adno tyja źjaviacca.
Zaśpiavali dziela śmiechu «Chtości jość, niama kahości» — i pajšło-pajechała. Sunuć hetyja štości, dzieści, kaliści skroź va ŭsie teksty. Čamu?
Bo dumajuć pa-rasijsku, na chadu pierakładajučy. Chočuć skazać «kto-to» — źlohku kryviać i atrymlivajuć chtości, chočuć skazać «čiej-to» — nie doŭha dumajučy kažuć čyjści. I takija zvyčajnyja, naturalnyja biełaruskija słovy — niekali, niedzie, niechta, niejki, niečy — stali radziej užyvać. I dumajuć, napeŭna, što skarystoŭvajuć čystyja biełaruskija słovy. Śpiavak napisaŭ pieśniu, kab było śmiašniej, a akazałasia, što paŭpłyvaŭ nie lepšym čynam na movu.
Kožny padśviadoma adčuvaje nienaturalnaść hetych «štości-dzieści».
Pasprabujcie skazać frazu «jak niechta niedzie skazaŭ…» padobnymi słovami. «Jak chtości dzieści skazaŭ»?

Davajcie źvierniemsia da słoŭnikaŭ žyvoj biełaruskaj movy. Jakija słovy vykarystoŭvali biełarusy papraŭdzie? Voźmiem 5-tomavy «Słoŭnik biełaruskich havorak Paŭnočna-Zachodniaj Biełarusi…», dzie, nie zusim adpaviedna naźvie, pradstaŭlena leksika z 5 abłaściej Biełarusi i biełaruskich rehijonaŭ zamiežža. I ot, słova «niešta» fiksujecca ŭ Hrodzienskim, Smarhonskim, Vałožynskim, Ščučynskim, Pružanskim, Vierchniadźvinskim, Ašmianskim, Puchavickim, Śviancianskim rajonach. A słova «štości» naohuł nidzie nie zafiksavana!

Słova «niedzie» fiksujecca ŭ Astravieckim i Śviancianskim rajonach. Słova «dzieści» nie zafiksavana nidzie!

Amal toje samaje pa inšych słovach —

«niekali» šyroka fiksujecca i ŭ Minskaj, i ŭ Hrodzienskaj, i ŭ Bresckaj, i ŭ Viciebskaj abłaściach, a «dzieści» — adno na pamiežžy Hrodzienščyny i Litvy. Słovy «nieki, niejki» adznačany ŭ 14 rajonach Minskaj, Hrodzienskaj, Bresckaj, Viciebskaj abłaściej, a słova «jakiści» tolki ŭ 1 vioscy na Biełastoččynie.

Ciapier robicca zrazumiełym, što hetyja nienaturalnyja, dziŭnyja słovy -prosta sumiesny ŭpłyŭ polskaj (chtoś, dzieś, štoś) i rasijskaj movaŭ.

U «Biełaruska-rasijskim słoŭniku» (1925 h.) S.Niekraševiča i M.Bajkova jość adno varyjanty adpaviednyja polskim — chtoś, dzieś, jakiś, i naturalna¬biełaruskija niechta, niekali, niedzie, niejki. Amal toje samaje, za adnym vyklučeńniem, i ŭ ich «Rasijska-biełaruskim słoŭniku». U «Krajovym słoŭniku Červienščyny» (ot dzie ŭžo sapraŭdy Centralnaja Biełaruś!) M.Šaternika dajucca tolki słovy niejki, niek, niekalisia, niejčy, niejdzie, niešta, niejak, niechta.

Luby čałaviek, kali zacikavicca, moža zirnuć u słoŭniki žyvoj biełaruskaj movy i pierakanacca, jak havaryli biełarusy i ci skarystoŭvali jany hetyja dziŭnyja polska-rasijskija słovy, jakimi tak husta panasypany ciapier hazietnyja teksty. Davajcie, usio ž trymacca naturalnaści, a nie štučnaści ŭ pytańniach movy.

Ad Redaktara. Dziakuj sp. Bruju za napamin pra niešta. U abaronu čahości možna tolki skazać, što hetaja kanstrukcyja taksama ŭžyvajecca ŭ mnohich havorkach i mnohimi nośbitami movy. Maje taksama svaje dyjalektnyja formy «štoś», «štosia» i, adpaviedna, «dzieś», «dziesia» i h.d. Ale, praŭda, formy «niešta», «niekali», «niedzie» vielmi naturalnyja i vielmi ŭłaścivyja dobraj movie.

Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0

Chočaš padzialicca važnaj infarmacyjaj ananimna i kanfidencyjna?