Adnojčy dva budyjskija manachi padyšli da niehłybokaj, ale burnaj raki, i tut da ich źviarnułasia dziaŭčyna z prośbaj dapamahčy pierajści na inšy bierah. Niadoŭha dumajučy, adzin z manachaŭ uziaŭ dziaŭčynu na ruki i pieranios jaje na inšy bierah. Druhi taksama pierajšoŭ, i manachi rušyli dalej.
A praz paru hadzin druhi manach, nie vytrymaŭšy, raptam uskliknuŭ:
— Jak ty moh! Nam ža nie toje što datykacca — nam hladzieć na žančyn zabaraniajecca! A ty nios jaje na rukach!
— Brat moj! Ja pieranios jaje i pakinuŭ na bierazie, a ty da hetaha času jaje niasieš.
Kamientary