Kultury brakuje. Ale čaho?
U praciah temy, uźniataje sp. Marcinovičam, piša Usievaład Ścieburaka.
Usievaład Ścieburaka - šoŭmen, kanfieranśje.
Artykuł sp. Viktara Marcinoviča, sproščany da tezisnaha płanu, vykryvaje nastupnyja niedachopy biełaruskaje kultury ŭ paraŭnańni z prahresiŭnymi kulturami susiedziaŭ.
— Niama bestselera.
— Niama kina.
— Niama pomnika.
— Niama pola.
Nia toje kab aŭtar pamylaŭsia, nie, ale jon, zdajecca, naŭmysna i z asablivym cynizmam macioraha pravakatara (u svajoj kłasičnaj i, što kazać, udała asvojenaj maniery) błytaje ciopłaje ź miakkim i prymušaje nas rabić toje ž.
1. Bestseler.
Cytata: «Ciapier u Biełarusi niama mastackaha tvoru, jaki abjadnoŭvaŭ by nacyju ŭ peŭnym kulturnym kansensusie. Apošnimi aŭtarami mastackich bestseleraŭ byli Bykaŭ i Karatkievič. Ich miesca dahetul vakantnaje. Pry hetym chacieŭ by adznačyć: biełarusam brakuje nie talenavitych piśmieńnikaŭ. Nam nie chapaje tupa systemy raspaŭsiudu knih…»
Jašče. Jaki raspaŭsiud moža być, kali dziaržava z zuboŭnym skryhatam ledź adnu biełaruskuju hazetu danosić da skrynki???
Pryvatny raspaŭsiud? Jon jość, kaniečnie… Zdajecca, pavodle apošnich źviestak, dajuć za jaho ciapier pryblizna kala hodu ŭmoŭna z vypłataju hrašovaha spahnańnia.
2. Kino/śpiektakl.
Tut jašče praściej. Kino — heta hrošy najpierš i napierad, bo z usich vidaŭ mastactva jaho najciažej realizavać našča. Hrošy na jakasnaje biełaruskaje kino moža dać dziaržava (ale nia našaja, bo jana nie atajasamlivaje siabie ź biełaruskaj nacyjaj i kulturaj) ci biznes. Ale biznes zachoča hrošy atrymać z pracentami nazad — a adkul ich uziać, kali biełaruskaje kino patrebnaje tym samym 5%, jakija čytajuć biełaruskija niedabestselery? Adkul kasa?… Možna źniać «obščepaniatnaje» meła — kasa
3. Pomnik.
«Čałavieku z hustam ciažka jeździć u Synkavičy, bo, prabačcie, załataja cybulina ślepić vočy», — fraza, jakoj sp. Marcinovič tupa vykreślivaje sa śpisu pomnikaŭ perlinu biełaruskaha dojlidztva. Ach! Reža vočy! Hańba!… Moža i tak, ale skažu, što prykraja cybulina źjaviłasia tam mienavita tamu, što «ludzi z hustam» jeździli hladzieć Chatyń z Bresckaj krepaściu i nasypali Kurhan Słavy, zamiest taho kab apiekavacca pomnikami — jakich niama. Zaraz niama.
Chacia čamu niama?! Jość u nas pomniki, jakija adpaviadajuć stanu myśleńnia sučasnaje Biełarusi. Jak možna było zabycca na takoje? U nas ža Illičy stajać va ŭsich pozach kamunistyčnaj kamasutry u kožnym miastečku i rajcentry dla kaho? Lubujciesia! Pryhoža, dyj jeździć nia treba daloka.
4. Prastora.
Prastora jość, ale jana, kirujučysia fizyčnaju terminałohijaj, razredžanaja. To bok, usio u joj jeść, ale ŭ małoj kolkaści i znachodzicca na vialikaj adlehłaści. A čamu mała? Tamu što nia moža być šmat sapraŭdnych litarataraŭ pry adsutnaści čytačoŭ, šmat krytykaŭ pry adsutnaści litarataraŭ i h.d.
Nu, a spažyŭcy ŭsiaho vyšej zhadanaha? Sa škołki treba hadavać spažyŭcoŭ — VUČYĆ BYĆ BIEŁARUSAMI, tady i prastora pačnie napaŭniacca. I, jak skazaŭ sp. Šałkievič, «i biez našaha kryku ŭstanie z kaleniaŭ zaniadbany zabity narod».
A tak, pole jość, i hnoju davoli. Ziarniataŭ małavata. Brakuje.