«Sikstynskuju Madonu» ŭratavaŭ biełarus
50-ju hadavinu adnaŭleńnia svajoj pracy paśla druhoj usiaśvietnaj vajny adznačaje hetymi dniami Drezdenskaja mastackaja halereja (Ćvinhier). Z nahody hetaha jubileju hazeta Moskauer Deutsche Zeitung źmiaściła artykuł žurnalista Tyny Kiuncela pra toje, dzie, jak i kim u traŭni 1945 była znojdzienaja «Sikstynskaja Madona». Hałoŭny hieroj narysu - 87hadovy mienski pensijaner Ivan Biaka.
Napačatku vajny hałoŭnyja skarby halerei, uklučna z «Sikstynskaj Madonaj» Rafaela, byli evakujavanyja ź Ćvinhieraŭskaha pałacu i schavanyja ŭ roznych kutkach Saksonii. Paśla vajny, pavodle zahadu savieckaha ŭradu, znojdzienyja pieramožcami ekspanaty apynulisia ŭ SSSR. U Drezden jany viarnulisia ŭ 1955. Nie apošniuju rolu ŭ hetym viartańni adyhrała miesca znachodžańnia halerei - družalubnaja Sajuzu HDR.
Doŭhi čas ekskursavody Drezdenskaj halerei raskazvali naviedvalnikam pryblizna takuju historyju: «Heta było travieńskaj ranicaj 1945. Paśla brytanskaha bambavańnia i Ćvinhieraŭski Pałac, i sam Drezden lažali ŭ ruinach. Pierad bataljonam Čyrvonaj armii, jaki ŭvajšoŭ u hety horad, była pastaŭlenaja zadača: adšukać hałoŭnyja kaštoŭnaści słavutaj halerei. Paśla pilnych pošukaŭ savieckim sałdatam udałosia znajści ŭ ruinach skryni sa skrutkami karcinaŭ. U adnoj z takich skryniaŭ i była «Sikstynskaja Madona» Rafaela. Maładyja sałdaty, ubačyŭšy šedeŭr, byli nastolki ŭzrušanyja, što pavodle ŭłasnaj inicyjatyvy ŭstanavili la karciny dvajnuju vartu. Potym hety dy inšyja skarby nakiravali na restaŭracyju ŭ SSSR...»
Žurnalist Tyna Kiuncel raskazvaje svaim čytačam kudy bolš prazaičnuju historyju. Plan kampensacyi strataŭ savieckich muzejaŭ za košt mastackich tvoraŭ, jakija naležali Niamieččynie, pačaŭ rychtavacca ŭ SSSR jašče ŭ 1943. U studzieni 1945 kapitan Čyrvonaj Armii Ivan Biaka trapiŭ na słužbu ŭ hetak zvanuju kamisiju pa vajennych trafiejach.
Jon musiŭ źbirać infarmacyju pra ruch i miescaznachodžańnie ekspanataŭ niamieckich muzejaŭ, a taksama adšukvać ich. U traŭni 1945 adzin z maršrutaŭ kapitana palahaŭ na poŭdzień Saksonii. Na svaim šlachu hrupa ŭbačyła zabity doškami čyhunačny tanel. Mienavita tam za starymi vahonami byli i znojdzienyja skrutki prykładna 160 karcinaŭ, u tym liku Rubensa, Bruhela, van Dejka, Rafaela...
«Nakolki vierahodnaj padajecca vam hetaja historyja?» - pytajusia ŭ aŭtara publikacyi žurnalista Tyny Kiuncela.
(Kiuncel: ) «Mnie ciažka što-niebudź śćviardžać. Napačatku adkaznaja supracoŭnica Drezdenskaj halerei doktar Uta Najdhard skazała: «Padobnaje niemahčyma, pakolki nasamreč historyja vielmi dakładna zadakumentavanaja. Akramia taho, paśla vajny ŭ Savieckim Sajuzie źjaviłasia šmat samych roznych lehiendaŭ pra znojdziennuju karcinu Rafaela». Adnak, kali pierad publikacyjaj ja dasłaŭ u Drezden hetyja svaje natatki, ja atrymaŭ nastupny adkaz z halerei: «Vielmi vierahodnaja historyja, u joj šmat takich detalaŭ, jakija ciažka prydumać». Što da maich asabistych uražańniaŭ, to Biaka - nia toj čałaviek, jaki zdolny vydumlać štości nievierahodnaje».
Tyna Kiuncel daje mnie mienskija kantakty spadara Biaki i prosić pieradać jamu, što artykuł paśla doŭhich ekspertyzaŭ narešcie nadrukavany, i što nieŭzabavie Ivan Kandratavič atrymaje jaho pa pošcie.
«My vielmi radyja hetaj publikacyi, adnak Ivan Biaka, na žal, pamior niekalki miesiacaŭ tamu», havoryć Volha, dačka hieroja narysu.
(Volha Biaka: ) «Viedajecie, taty niama. Kali ž pra jaho ŭzhadvajuć, to dziakuj Bohu»…
Pavodle Volhi Biaka, baćka vielmi niamnohim raspaviadaŭ hetuju historyju i kali b nie jahony siabar, taksama veteran vajny, mienčuk Mikałaj Dubroŭski, historyja pra znachodku tak i zastałasia b nieviadomaj. Raskazvaje Mikałaj Dubroŭski.
(Dubroŭski: ) «Hety byŭ vielmi ścipły čałaviek. Niekatoryja pra siabie lubiać šmat raskazvać. A hety naadvarot. Ja ledź pierakanaŭ jaho sustrecca z žurnalistami… Pryjšli da jaho ŭ hości, a ŭ jaho ŭ dvuchpakajovaj kvatery čatyry kojki. Ja spytaŭsia ŭ jaho: «Čamu ty tak pa-žabracku žyvieš?». A jon: «Napeŭna nie zasłužyŭ. Kali žonka była, to stajaŭ u čarzie. A kali pamierła, vykreślili z čarhi».
Spadar Dubroŭski śviedčyć, što jon litaralna «vybiŭ» kvateru dla svajho siabra. Škada, što heta zdaryłasia niezadoŭha da śmierci Ivana Biaki, taksama škada, što jamu, Dubroŭskamu, tak i nie ŭdałosia dapamahčy hetamu ścipłamu čałavieku ažyćciavić jahonuju daŭniuju maru: naviedać Drezdenskuju halereju.
Sam Ivan Biaka škadavaŭ, što tady, u traŭni 1945, jamu amal nie ŭdałosia ŭbačyć «Sikstystynskaj Madony». Skrutki karcinaŭ byli terminova pieradadzienyja kiraŭnictvu kamisii pa vajennych trafiejach.