Ad Ščasnaj — Ščasnamu. Adkryty list davieranaj asobie Alaksandra Łukašenki
U «Našu Nivu» źviarnułasia piensijanierka Taciana Ščasnaja z prośbaj nadrukavać nastupny adkryty list.
«Anatolu Tadevušaviču Ščasnamu, doktaru miedycynskich navuk, prafiesaru, doktaru vyšejšaj katehoryi, rektaru Viciebskaha dziaržaŭnaha mieduniviersiteta, davieranaj asobie A. Łukašenki.
Pačytaŭšy, kolki vy zrabili dla vyratavańnia chvorych, schilaju hałavu i adnačasova zdziŭlajusia. A. T. Ščasny — davieranaja asoba A. H. Łukašenki. Vy trochu maładziejšy za mianie, ale vy nie mahli nie viedać pra H. Karpienku, Ju. Zacharanku, V. Hančara, A. Krasoŭskaha, D. Zavadskaha… Bačyli adstaŭku A. Bažełki i U. Mackieviča. Bačyli, jak u 1995 hodzie Viarchoŭny Saviet zbili, «zapakavali» i vyviezli ŭ les. Hvałt nad M. Statkievičam, A. Kazulinym, A. Sannikavym, U. Niaklajevym… Vy nie mahli nie viedać pra hvałtoŭnaje zniščeńnie Kołasaŭskaha liceja, EHU, biełaruskich škoł.
I navat kali vy nie viedali ŭsiaho hetaha, to toje, što adbyvajecca ciapier, nie bačyć tolki toj, chto, majučy zrok i słych, nie maje sumleńnia.
Usie Ščasnyja, jakich ja viedała, byli hodnymi ludźmi. Ja imi hanaryłasia. Moj tata 1900 h. n. prajšoŭ 30-ja i 40-ja, nie schibiŭšy. Uładzimir Ryhoravič Ščasny — dypłamat, piśmiennik, krytyk, pierakładčyk. Ninel Ščasnaja — mastačka, maja siastra. Ich dzieci buduć z honaram nasić hetaje prozvišča. A vašy, DAVIERANAJA ASOBA? Ja im spačuvaju.
Taciana Ščasnaja, piensijanierka, 1955 h. n., da hetaj pary nośbit prozvišča hodnych ludziej».