Biaspałaŭ: Babaryka sprabuje pracavać na tych, chto ŭnutry krainy. Dajcie prastoru, nie pieraškadžajcie
Błohier Siarhiej Biaspałaŭ padzialiŭsia svaim uražańniem ad pres-kanfierencyi z udziełam Viktara Babaryki i Maryi Kaleśnikavaj.
«Chaču pačać z hałoŭnaha: Viktar Babaryka byŭ tym kandydatam, jaki abudziŭ samuju niejtralnuju publiku ŭ Biełarusi. Pa fakcie jon byŭ samym papularnym — ni Cichanoŭski, ni Capkała, ni inšyja nie mieli takoha pracenta padtrymki pa krainie, jaki byŭ u Viktara Babaryki. Mienavita jaho bolš za ŭsio spałochaŭsia Łukašenka, — piša Biaspałaŭ. —
Čamu? Tamu što Babaryka hulaŭ na jaho poli. Jon byŭ, u niejkim sensie, uvasableńniem samaha vialikaha strachu Łukašenki — umieŭ bałansavać pamiž Rasijaj i Zachadam, havaryć «i vašym, i našym», starajučysia spadabacca ŭsim. Mienavita tamu jon abudziŭ stolki sercaŭ.
Tak, pa pohladach heta nie moj kandydat. Moj kandydat — Kastuś Kalinoŭski: toj, chto biare kasu ŭ ruki i idzie rabić spravy, rubajučy hałovy maskalam. Ale zaraz čas takich haračych patryjotaŭ prajšoŭ. Bolš za toje, ja zhodzien z Babarykam: siońnia taki kandydat u Biełarusi byŭ by vyśmiejany i nabraŭ by, u lepšym vypadku, zapavietnyja 3%.
My ŭsie bačyli apytańni Chatham House. I ličba ŭ 44% za sajuz z Rasijaj vyhladaje całkam realistyčna. Nie tamu, što biełarusy raptam «pierastali być biełarusami», a tamu što niezaležnyja miedyja vymušany isnavać u emihracyi, tady jak prapahanda — i pucinskaja, i łukašenkaŭskaja — pracuje ŭnutry krainy. Pryčym pracuje sistemna i, na žal, apošnija piać hadoŭ davoli paśpiachova.
Biełaruś zaraz, pa ŭsich zamierach, usio bolš sychodzić u prarasijski bok. Apošnija 25 hadoŭ u nas bieź pierapynku kruciacca NTB, Kisialoŭ i ŭsia hetaja šlapa, a pačynajučy z 2014 hoda heta stała asabliva taksična — ujadajecca prosta ŭ mozh, raźjadaje karu tak, što absalutnaja bolšaść za apošnija 10 hadoŭ kali nie «za» Rasiju, to ŭžo dakładna nie «suprać». I kali ŭspomnić 2020, to tam nie było łozunhaŭ suprać Rasii, a mitynh Sieviarynca suprać intehracyi z Rasijaj źbiraŭ 1000 čałaviek (viedaju, pakolki sam tam byŭ).
Plus usie hetyja «nišciaki», jakija daje Rasija: adkrytaja miaža, sajuznaja dziaržava, roŭnyja pravy dla pracy i hetak dalej. Ja jašče raz skažu: ja suprać usiaho hetaha. Ale tak skłałasia, što bolšaść našych suhramadzian, jakija žyvuć u Biełarusi, — za.
I mienavita tamu ŭ 2020 hodzie samym papularnym kandydatam byŭ Viktar Dźmitryjevič Babaryka. Jon byŭ prostym, nie kałhasnym, jak Saša, adkrytym i hatovym vyrašać usio «pa zakonie». Dla mianie tady heta vyhladała naiŭna. Pa zakonie z Łukašenkam? Vy surjozna? Ale tak chacieli, tak vieryli — i takim Viktar Dźmitryjevič i zastaŭsia ŭ 2020 hodzie. Jon litaralna žyvie 2020, a jašče ŭ jaho syn u pałonie, nie varta hetaha zabyvać.
Dobra heta ci drenna — tak jość.
Ja dumaju, napieradzie nas čakaje novaja treciaja siła apazicyi za rubiažom — nie takaja, jak usie, niejki praciah linii Ivana Kraŭcova, da jakoha ja staŭlusia z pavahaj. Asabista mianie heta zadavalniaje: pluralizm mierkavańniaŭ, novy hłytok pavietra. Zaŭsiody dobra.
Nie treba adrazu plavacca. Jany sprabujuć pracavać na tych, chto ŭnutry krainy. Kali ŭ ich atrymajecca — heta budzie prahres. Bo, pa sutnaści, mienavita ich namahańniami ŭ 2020 hodzie i atrymaŭsia toj jarki hod. Moža, znoŭ raspalać hety ahoń. Biełarusy, vy ž nievierahodnyja?
Dajcie im prastor. Nie pieraškadžajcie. I čakajcie!»