Andrej Sańnikaŭ: My mocnyja
Lidar «Jeŭrapiejskaj Biełarusi» Andrej Sańnikaŭ admoviŭsia rabić hutarku «U haściach u kandydata». «Nie taja situacyja». Hutarka pavinna być surjoznaj, — miarkuje jon.
Lidar «Jeŭrapiejskaj Biełarusi» Andrej Sańnikaŭ admoviŭsia rabić hutarku «U haściach u kandydata». «Nie taja situacyja». Hutarka pavinna być surjoznaj, — miarkuje jon.
«Naša Niva»: Vy nie ŭdzielničali ŭ papiarednich prezidenckich vybarach, čamu vyrašyli ŭziać udzieł na hety raz?
Andrej Sańnikaŭ: Ja ŭdzielničaŭ va ŭsich vybarach, va ŭsich palityčnych kampanijach, u tym liku prezidenckich. U 2001 hodzie ja pracavaŭ spačatku ź Siamionam Domašam, a paśla taho jak byŭ abrany adzinym Uładzimir Hančaryk, to pracavaŭ u jahonaj kampanii. U 2006 hodzie — na kampaniju Milinkieviča. Ale ja byŭ nie vielmi zadavolenym, jak buduć vykarystoŭvali našy idei, struktury, pazicyju. Było vyrašana, što my majem vialiki dośvied, majem patencyjał. Majem samuju mocnuju ŭ krainie kamandu, tamu i vyrašyli pajści na vybary.
«NN»: A čamu Vy ličycie, što zdolnyja pieramahčy Łukašenku?
AS: Tamu, što ja idu pieramahać dyktaturu.
Ja pierakanany, što zdoleju prapanavać narodu alternatyvu. I ludzi mianie padtrymajuć.
«NN»: A ŭ čym jość Vaša alternatyva?
AS: Maja alternatyva — narmalnaja Biełaruś. Heta intehracyja ŭ Jeŭrasajuz, imhniennaje palapšeńnie adnosinaŭ z Rasijaj, jakoje ŭklučaje ŭsie aśpiekty, jakija cikaviać Rasiju. Pry hetym zachoŭvajučy našy nacyjanalnyja intaresy. Heta narmalizacyja adnosinaŭ z Ukrainaj. Heta vielmi važny partnior. Nienarmalna, kali ŭ adnosinach dvuch vielmi blizkich narodaŭ jaki ŭžo hod idzie handal pa pahadnieńniach u pamiežnaj zonie. Ja baču, što heta cikavić ludziej, jany bačać u hetym madel raźvićcia Biełarusi. Kali my pojdziem takim kirunkam, to budzie palapšeńnie žyćcia va ŭsich śfierach. Najpierš u ekanomicy, kultury. Navat u sacyjalnaj śfiery, dzie isnuje mif, što Łukašenka stvaryŭ umovy dla sacyjalnaj abarony čałavieka. Heta chłuśnia.
Stanoŭča stavicca da pryvatyzacyi
«NN»: Kankretnaja ekanamičnaja prahrama ŭ Vas majecca?
AS: Prahrama pa halinach pakul raspracoŭvajecca. My chacieli jaje zrabić na dadzienym etapie, ale ŭsio ž nie varta. Bo šmat cikavych prapanovaŭ, idej hučyć padčas sustreč ź ludźmi. Uźnikajuć takija momanty, jakija raniej nie ŭličvali. Skažu, što hetyja reformy nie buduć takimi składanymi dla Biełarusi, bo jość dośvied susiedziaŭ, jak ruchacca pavodle kryteraŭ ES. Cikavy dośvied Litvy pa sielskaj haspadarcy, cikava, jak Estonija, Polšča vytrymała kryzis. Ci čamu supierlibieralizacyja Čechii pryviała da prablemaŭ, a Słavakija paśla Miečyjara zrabiła mocny ryvok napierad? Heta najbahaciejšy dośvied. My budziem im karystacca.
«NN»: Ci ŭsio stvoranaje pry Łukašenku ŭ ekanomicy treba łamać?
AS: Łukašenka nie budavaŭ chatu z fundamienta. Za savieckim časam heta była davoli razhalinavanaja ekanomika, ale i ciažkaja dla takoj krainy, jak naša. Ja nie prymaju kamandna-prymusovaj sistemy. Jana pavinna być razburana. Ale kali pabudavany niejki dobry budynak, to što ŭ hetym kiepskaha? Darečy, dobrych budynkaŭ ja jak karenny minčanin u stalicy nie zaŭvažaŭ. Ja nie prymaju ahraharadkoŭ, heta razburaje sielskuju haspadarku. Ci budaŭnictva ladovych pałacaŭ, kali nie chapaje na miedycynu. Kali byli Dažynki ŭ Kobrynie, to tam pabudavali akvapark. Pakažycie mnie, chto tudy chodzić.
«NN»: Jakoje Vaša staŭleńnie da pryvatyzacyi bujnych pradpryjemstvaŭ?
AS: Stanoŭčaje. Niešta treba rabić z pradpryjemstvami. Sastarełaść vytvorčaści ŭžo nikudy nie schavaješ navat prapahandystami. Jak pavietra patrebna madernizacyja. Ale biez padziełu ŭłady i svabodnaj presy nie moža być nijakaj pryvatyzacyi. Ja nie baču inšaj mahčymaści, akramia kantrolu hramadskaści praź ŚMI. Taksama pryvatyzacyju pradpryjemstvaŭ možna rabić, tolki ŭličvajučy intaresy tych, chto tam pracuje, — i rabočych, i mieniedžaraŭ. Toje, što robić ciapier z pryvatyzacyjaj dyktatar, mianie pałochaje. Bo jana zakrytaja, tajemnaja.
«NN»: To bok dla Vas nie tak istotna, ci heta pryjdzie rasijski, ci jeŭrapiejski inviestar?
AS: Istotna, kab pracavali zakony. Kab prychodzili najlepšyja, samyja viadomyja ŭ śviecie brendy. Kab prychodzili vysokija technałohii, a nie niejki sekand-chend. Pavažaju ŭsie krainy, ale tyja ž kitajcy vielmi časta dajuć nie samy jakasny pradukt.
«Jeŭrasajuz — heta historyja pośpiechu»
«NN»: Vašaj metaj jość ustupleńnie Biełarusi ŭ ES?
AS: Tak.
«NN»: A jak tady budavać adnosiny z Rasijaj?
AS: Narmalna. Pryvodziŭ i pryvodžu prykład Ukrainy. Heta budzionnaja praca ŭkrainskich čynoŭnikaŭ, nakiravanaja na ŭstupleńnie ŭ ES. Heta nie pałochaje rasijan. I Biełaruś nie pavinna pałochać. Bolš za toje, Rasija pavinna być zacikaŭlenaj u siabroŭstvie Ukrainy i Biełarusi ŭ ES. Čamu? Bo heta pavialičyć upłyŭ Rasii ŭ Jeŭropie. U svaju čarhu, heta pavialičyć abaronu intaresaŭ našych krain u Jeŭrasajuzie. Rasija nie pojdzie ŭ ES, ale jana choča žyć pa jeŭrapiejskich standartach. Ja čytaju rasijskich analitykaŭ, hladžu TB, dyk tam tolki i kažuć, što pra Jeŭropu. Tam jość žadańnie niešta pierabudavać zhodna z efiektyŭnaj madellu, a efiektyŭnaja madel isnuje ŭ Jeŭropie. Jeŭrasajuz — heta historyja pośpiechu, što b ni kazali. Hetaja stratehija raźvićcia supadaje z našymi pamknieńniami.
«NN»: A jak staviciesia da taho, što Vas časam nazyvajuć prarasijskim palitykam?
AS: Nie zadziavaje. Ja nie tolki za niezaležnaść, ja taksama za svabodu. A Łukašenka zmahajecca z Rasijaj, i što heta daje Biełarusi? Z takoj baraćboj za niezaležnaść my možam chutka pryjści da idej čučchie. Iran, Kuba i Vieniesueła buduć našymi harantami samastojnaści. Kali adkinuć niekatoryja ideałahičnyja stereatypy, to možna inšymi vačyma pahladzieć na śviet. Možna znajści ŭ Rasii navat dapamohu ŭ ruchu ŭ Jeŭrasajuz. Heta nie nievierahodna. U Rasii siońnia bolš kantaktaŭ ź Jeŭropaj, čym u nas.
«NN»: Vy b pryniali takuju dapamohu?
AS: Vidavočna.
«My mocnyja, bo vytrymali žorstkuju dyktaturu»
«NN»: Padzialajecie dumku, što Łukašenka słaby jak nikoli, ale i apazicyja słabaja taksama?
AS: Nie. Toje, što jość šmat kandydataŭ, heta narmalna. Kali pojduć kandydaty z alternatyŭnymi prapanovami, to heta budzie spryjać mabilizacyi. Zaraz možna ŭpeŭniena śćviardžać, što druhi tur prosta niepaźbiežny. Toje, što apazicyja słabaja i razdroblenaja, my čujem šmat hadoŭ. Ja hetaha nikoli nie kazaŭ i nie vitaŭ. Apazicyja mocnaja, bo my vytrymali padčas vielmi žorstkaj dyktatury. Kali być u apazicyi znachodziać mužnaść adzin-dva čałavieki, to heta ŭžo vielmi dobra. A kali ich tysiačy, to heta patencyjał, jaki moža vydatna spracavać padčas prezidenckaj kampanii. Ja raźličvaju razmaŭlać i kansultavacca ź inšymi surjoznymi kandydatami. Moj supiernik — Łukašenka, a kandydaty ad apazicyi — siabry, kalehi.
Razmaŭlać z Łukašenkam ja nie budu, jak prapanoŭvaŭ niekali. Ciapier čas nie dla razmovaŭ.
«NN»: A što dumajecie pra admovu Milinkieviča ŭdzielničać u vybarach?
AS: Dumaju, što heta słušnaje rašeńnie. Kali Milinkievič zaniaŭ pazicyju padtrymki dyjałoha pamiž Bruselem i Łukašenkam, ja byŭ kateharyčna suprać. Hetaja pazicyja viała da marhinalizacyi demakratyčnych siłaŭ. Siońniašniaje rašeńnie Milinkieviča razvažlivaje, jano dapamoža kansalidacyi apazicyi.
«Čynoŭnikam treba vyznačacca»
«NN»: Jakuju reformu Vy rychtujecie milicyi?
AS: Palicyja. My ruchajemsia ŭ Jeŭropu, i tamu pavinny być jeŭrapiejskija standarty. Tam niama ŭmiašalnictva ŭ tvajo pryvatnaje žyćcio. Ja spakojna adčuvaju siabie, kali baču niamieckaha ci francuzskaha daišnika, bo ničoha nie parušaŭ. U nas ža mižvoli pačynaješ niervavacca. Zaraz milicyju vykarystoŭvajuć u palityčnych metach taksama i heta bolš zaŭvažna za ich zvyčajnuju pracu. Chacia pracu jany svaju robiać, złačynstvy raskryvajuć. Ale ŭ hramadstvie jany atajasamlivajucca ź ludźmi, što vykonvajuć zahady Łukašenki. Pavinny być zakony, i žyć treba pavodle hetych zakonaŭ.
«NN»: A što datyčyć vojska?
AS: Pavinna być prafiesijnaje vojska, ale i pryzyŭ musić zastavacca. Dla poŭnaj prafiesijanalizacyi spatrebicca čas. My budziem mieć sučasnaje jeŭrapiejskaje vojska.
U NATO ŭstupać my nie budziem.U adpaviednaści z Kanstytucyjaj budziem niejtralnaj dziaržavaj.
«NN»: Ci šmat Vy bačycie siarod siońniašnich čynoŭnikaŭ sapraŭdnych prafiesijanałaŭ?
AS: Vielmi šmat. Ale im treba rabić vybar. Kali jany zaraz buduć padtrymlivać Łukašenku, to ludzi nie zrazumiejuć, što jany robiać u novym uradzie Biełarusi. Našy ekśpierty i čynoŭniki jašče da Łukašenki vielmi canilisia ŭ Jeŭropie i ZŠA. Našy ludzi nie buduć kryčać, što jany najlepšyja, ale robiać usio, kab być takimi.
«NN»: Što Vy dumajecie nakont lustracyi?
AS: Ja liču, što novaja ŭłada pavinna pazbavić hramadskaść kanfliktaŭ. Nie, lustracyi nie treba.
«Kali Łukašenka nie sydzie, to Płošča»
«NN»: Vy za pašyreńnie ŭžytku biełaruskaj movy?
AS: Kaniečnie. Treba prafiesijnaje maładoje jakasnaje telebačańnie na biełaruskaj movie. Efiekt budzie ašałamlalny. Treba dobraja litaratura, u kompleksie: dziciačaja, prafiesijnaja. Nijakaha hvałtoŭnaha ŭviadzieńnia movy nie budzie.
Ludzi ŭ mianie časam pytajucca: moža, usio ž pakinuć dźvie dziaržaŭnyja movy?
Nie! Nijak nie zdolejem my pavažać siabie, kali nie budzie našaj movy. Ale nijakaha cisku na ruskamoŭnych nie budzie. Heta pry Łukašenku jość cisk na biełaruskamoŭnych. Niama ŭ krainie biełaruskich univiersitetaŭ. Ludziej prosta treba pryvablivać.
«NN»: Los vybaraŭ budzie vyrašacca na Płoščy?
AS: Padajecca, što tak. Kali raptam nie zapanuje zakon i nie sydzie ŭ adstaŭku Łukašenka, to tady Płošča.
«NN»: A ŭzdym u ludziej bačycie?
AS: Ja baču jak biełarusy pačali vyprostvać śpiny. Mianie ciešyć adzinstva siarod kandydataŭ, što treba zaklikać ludziej na vulicu.
Andrej Sańnikaŭ nar. u Minsku ŭ 1954. Skončyŭ Minski dziaržaŭny linhvistyčny ŭniviersitet. Pracavaŭ pierakładčykam u Pakistanie i Jehipcie. U 1982—1985 pracavaŭ u Sakrataryjacie AAN u Ńju-Jorku. Paśla skančeńnia Maskoŭskaj dypłamatyčnaj akademii ŭ 1989 — u Ministerstvie zamiežnych spravaŭ Biełarusi. U 1995 pryznačany namieśnikam ministra zamiežnych spravaŭ Biełarusi. Ź listapada 1996 pierajšoŭ u apazicyju, staŭ mižnarodnym kaardynataram hramadskaj inicyjatyvy «Chartyja-97». Maje dypłamatyčny ranh pasła. Žanaty, maje dva syny.