Teatr

U mižnarodnym konkursie dramaturhaŭ pieramoh biełarus Maksim Daśko

U teatry Young Vic u Londanie adbyłosia ŭračystaje zakryćcio arhanizavanaha Biełaruskim Svabodnym teatram mižnarodnaha konkursu sučasnaj dramaturhii.

Padčas cyrymonii, jakaja adbyłasia ŭviečary 3 sakavika, brytanskija aktory čytali tvory pieramožcaŭ, paśla čaho prajšła cyrymonija ŭznaharodžańnia.

Zakančeńnie konkursu, jaki sioleta byŭ siomym pa liku, upieršyniu adbyłosia ŭ Londanie — padobnyja cyrymonii šaści papiarednich prachodzili ŭ padpolnych umovach u Miensku. Teatr Young Vic, jaki, pavodle słovaŭ kiraŭnikoŭ Svabodnaha teatru Mikałaja Chalezina i Natalli Kalady, staŭsia ich «druhim domam» sioleta ŭpieršyniu byŭ hałoŭnym arhanizacyjnym partneram konkursu.

U konkursie ŭziali ŭdzieł 523 pjesy, dasłanyja z 113 haradoŭ 12 krainaŭ, jakija spaborničali ŭ troch naminacyjach.

U naminacyi «Pjesy» pieramahła rasiejskaja ŭdzielnica konkursu Maryna Krapivina z tvoram «Syhnały prymireńnia» — dramatyčnyja karcinki z sučasnaha rasiejskaha žyćcia, siamiejny kanflikt vakoł nieruchomaści.

U naminacyi «Interpretacyja klasyčnaha tvoru» pieramoh ukrainski aŭtar Aleh Michajłaŭ z pjesaj «Medved». Siužet svajho tvoru dramaturh znajšoŭ u adnoj frazie, vyčytanaj u dziońnikach kampazytara Čajkoŭskaha, na padstavie hetaj frazy jon vybudavaŭ rekanstrukcyju padziejaŭ i stvaryŭ fars-vadevil, jaki ŭjaŭlaje saboju remiks «Žanićby» Hohala i «Miadźviedzia» Čechava.

Pieramožcam u naminacyi «Pjesa małoj formy abo eksperymentalny tekst dla teatru» staŭ biełarus Maksim Daśko z tekstami «Radyjo Kultura», «I spačuvańnie joj adkryła ŭmomant» i «Tytan» — karcinkami z sučasnaha mienskaha žyćcia.

Tvory pieramožcaŭ u teatry Young Vic čytali brytanskija aktory, jakija ŭžo daŭno supracoŭničajuć z Svabodnym teatram — Sem Ŭest, Adžoa Andu, Filip Speł, Miki Kiejamo, Demijen Kieł i Emili Choŭtan. Adnačasna čytańni tvoraŭ pieramožcaŭ adbyvalisia ŭ Miensku, jaki padčas cyrymonii vyjšaŭ na skajp-suviaź ź Londanam. Čytańni ŭ Maskvie nie adbylisia, bo tam, pavodle iraničnaha kamentara kiraŭnikoŭ BST, «usie pajšli na front».

Čytańni tvoraŭ u Miensku i Londanie padrychtavaŭ režyser Svabodnaha teatru Ŭładzimir Ščerbań.

Finałam imprezy stała ŭručeńnie Hran-pry konkursu pieramožcu siarod usich katehoryjaŭ.

Žury konkursu, jakoje składajecca z aŭtarytetnych režyseraŭ, dramaturhaŭ i teatralnych krytykaŭ, addało pieravahu Maksimu Daśko.

Va ŭručeńni pryzoŭ konkursu ŭziali ŭdzieł dramaturh Łora Ŭejd i mastacki dyrektar teatru Young Vic Dejvid Łen.

Muzyčnuju atmasferu padziei ŭ teatry Young Vic stvaraŭ małady biełaruski kampazytar Ihnat Sokał. Ihnat vučycca kampazycyi ŭ Muzyčnaj akademii imia Fryderyka Šapena ŭ Varšavie. Jon udzielničaje i ŭ novym teatralnym prajekcie Svabodnaha teatru — spektakli Red Forest, premjera jakoha maje adbycca ŭ červieni ŭ Londanie.

Sioleta ŭpieršyniu tvory pieramožcaŭ konkursu ŭ aryhinale i ŭ anhielskim pierakładzie vyjšli asobnaj knihaj u londanskim vydaviectvie Oberon Books, tyraž jakoj byŭ vydrukavany ŭ dzień cyrymonii.

Paśla ŭračystaj padziei svaimi ŭražańniami ad konkursa padzialilisia jaho arhanizatary.

Mikałaj Chalezin: «Sioletni konkurs akazaŭsia nia tolki samym pradstaŭničym, ale j samym napružanym u tvorčym planie. Na im, badaj što, była pradstaŭlenaja samaja vysokaja ščylnaść dramaturhii vielmi vysokaj jakaści. I ja vielmi rady, što jaho vynikam, siarod inšaha, stała toje, što Biełaruś nabyła nadzvyčajnaha dramaturha — Maksima Daśko. Heta, mabyć, samaje jaskravaje źjaŭleńnie talenavitaha teatralnaha aŭtara za apošni dziasiatak hadoŭ. Adrazu paśla skančeńnia prezentacyi pjesaŭ-pieramožcaŭ da mianie padyšła ahient Łarsa fon Tryjera, i jaje pieršymi słovami była acenka pracy Maksima: «Heta nievierahodna talenavity aŭtar». Z hetym ja mahu pavinšavać Biełaruś, a ŭsiu postsavieckuju prastoru — jak minimum z dvuma dziasiatkami pjesaŭ samaj vysokaj jakaści, jakija čakajuć svajho ŭvasableńnia na scenie».

Natalla Kalada: «Paśla dvuchhadovaj paŭzy my viarnulisia da praviadzieńnia dramaturhičnaha konkursu. I kali ŭ minułyja šeść hadoŭ praviadzieńnia jon uvachodziŭ u trojku lideraŭ, to sioletni hod vysunuŭ konkurs «Svabodny teatr» na pazyicyju lidera va Ŭschodniaj Eŭropie praktyčna pa ŭsich pazycyjach: pavodle pradstaŭnictva krain u składzie žury, kolkaści dasłanych pjes i krain-udzielnic. Partnerstva ź londanskim teatram Young Vic i vydaviectvam Oberon Books adkryła novyja mahčymaści, jakimi my skarystalisia: heta i adnačasovaje praviadzieńnie cyrymonii zakryćcia, i prezentacyi pjes u Londanie i Miensku. Prosta z drukarni ŭ zału praviadzieńnia cyrymonii byli dastaŭleny asobniki zbornika pjes-pieramožcaŭ. Heta jašče adzin stymuł dla aŭtaraŭ — atrymać pa vyniku konkursu litaraturny pierakład svajoj pjesy na anhielskuju movu».

***
Laŭreat Hran-pry konkursu Maksim Daśko pavodle adukacyi - radyjoinžener, žyvie i pracuje ŭ Miensku. Z 2003 hodu zajmajecca art-fatahrafijaj, kanceptualnym mastactvam. Udzieł u konkursie «Svabodnaha teatru» - pieršaja sproba Maksima ŭ dramaturhii. Pieramožca adkazaŭ na niekalki našych pytańniaŭ.

RS: Jak vy, technar, naahuł pryjšli ŭ mastactva?

Daśko: U niejki momant u mianie źjaviłasia cikavaść da mastactva, u tym liku sučasnaha, kanceptualnaha. Spačatku ja byŭ prosta spažyŭcom, a paśla źjaviłasia žadańnie niešta zrabić, niejak siabie vyjavić. Tak pačaŭsia pošuk najbolš prydatnaha srodku tvorčaha samavyjaŭleńnia. Pieršym takim srodkam stała fatahrafija - jana była mnie najbližejšaja, ja adčuŭ u joj mahčymaść zafiksavać vizualnaje ŭražańnie, spynić čas, imhnieńnie. Paśla da «prosta» fatahrafii ŭ maich prajektach pačali dadavacca roznyja multymedyjnyja srodki. Tak ja nabliziŭsia da kanceptualnaha mastactva, i źjavilisia niekalki prajektaŭ.

RS: A jakoj była daroha ad fatahrafii da dramaturhii?

Daśko:Z časam ja adčuŭ, što fatahrafija nia moža vykazać usio, što mnie b chaciełasia. Nazirajučy za čałaviekam, ja nie mahu raskryć jahony ŭnutrany śviet tolki srodkami fatahrafii. I ja zrazumieŭ, što bolš prydatnym srodkam dla hetaha moža być tekst, drama. Maje teksty ŭklučajuć multymedyjnyja elementy - huk, muzyku, fatahrafiju. Jany nierazryŭna źviazanyja z tvoram, tak što heta nia «čysta» tekst.

RS: Što daŭ vam ŭdzieł i pieramoha ŭ konkursie?

Daśko: Kali skazać ščyra, ja sumniavaŭsia ŭ dramatyčnaj vartaści hetych tekstaŭ - ci mohuć jany ličycca pjesami. Konkurs pakazaŭ, što mohuć. I heta dadało mnie ŭpeŭnienaści ŭ tym, što ja rablu, i heta vielmi važna. Da taho ž, konkurs pašyryŭ maju aŭdytoryju, što jašče važniej.

RS: Dramaturhija - mastactva verbalnaje, mocna zaviazanaje na movie. Vy biełarus, ale pišacie pa-rasiejsku. Jak vy sami da hetaha staviciesia?

Daśko: Ja vykarystoŭvaju rasiejskuju movu, bo taja realnaść, jakuju ja kanstatuju, isnuje pa-rasiejsku, ja apisvaju hetuju realnaść jaje ŭłasnaj movaj. Ale ja razumieju, što dla biełaruskaha tvorcy pisać na inšaj movie nienarmalna. Jak tolki ja adčuju, što pra Biełaruś ja mahu havaryć pa-biełarusku - dla mianie heta nia stvoryć nijakaj ciažkaści.

Kamientary

Kaho z palitviaźniaŭ mohuć vypuścić paśla anonsu Łukašenki?8

Kaho z palitviaźniaŭ mohuć vypuścić paśla anonsu Łukašenki?

Usie naviny →
Usie naviny

Łukašenka nazvaŭ śpikiera rasijskaj Dziarždumy starejšym bratam i amal pracytavaŭ Baradulina5

«Siońnia jasna, što ŭ habrejaŭ u Francyi niama budučyni». Hałoŭny rabin Paryža zaklikaŭ habrejaŭ zjazdžać z Francyi3

U Połacku źjaviŭsia pryhožy murał z Usiasłavam Čaradziejem FOTA

U Kamianieckim rajonie ŭsio jašče šukajuć źnikłuju čatyrochhadovuju dziaŭčynku. Patrebnyja dobraachvotniki

Minabarony Rasii zajaviła ab źniščeńni piaci ŭkrainskich Su-27 na aeradromie va ŭkrainskim Mirharadzie1

U Mahilovie źbirajucca pabudavać muziejny kompleks u honar rasijskaha cara Mikałaja II13

«Kab nie razmova pra hrošy za kanapaj, ja b jaho nie paznała». Źniavolenaja raskazała pra sustreču ź Cichanoŭskim u turemnym ciahniku9

Siońnia znoŭ pierakryjuć vulicy Minska z-za repietycyj paradu4

Byŭ pad narkotykami, akazaŭ supraciŭ. Pamiežniki raskazali pra hołaha mužčynu na miažy pad Brestam6

bolš čytanych navin
bolš łajkanych navin

Kaho z palitviaźniaŭ mohuć vypuścić paśla anonsu Łukašenki?8

Kaho z palitviaźniaŭ mohuć vypuścić paśla anonsu Łukašenki?

Hałoŭnaje
Usie naviny →