Staś Karpaŭ. Kvadratnaja zorka duchoŭnaści
Vy viedajecie, što Niaptun byŭ adkryty ŭ 1846 hodzie na padstavie raźlikaŭ? Voś! Dla čałavieka z humanitarnym składam rozumu i humanitarnaj ža adukacyjaj dziŭna čuć, naprykład, što matematyčna praličany najaŭnaść i raźmiaščeńnie płaniety ŭ takim-ta tam siektary suśvietu.
To bok, zorku my nie bačym, ale razumiejem, što jana jość na bazie statystyčnych dadzienych i formuł. Inakš kažučy, kali my budziem doŭha-doŭha pa darožcy, to rana ci pozna pryjdziem da hetaj zorki, pamacajem jaje i pierakanajemsia. Nie bačym, nie čujem, ale viedajem.
Cikava ź inšaha boku i toje, što my ŭmiejem sa strašnaju siłaju vieryć. Heta naohuł i abnadziejvaje, ale i abciažarvaje. Bo kali z zorkaj usio jasna i jaje možna paćvierdzić abo abvierhnuć na papiery, to kudy ŭsunuć dabro i jak jaho apisać? Ja što maju na ŭvazie. Voś, skažam, ludzi vierać abo dumajuć, što viedajuć, što dapamahać bližniamu — heta dobra. Na bazie hetych viedaŭ jany prahnazujuć, što kali, da prykładu, adpraŭlać humanitarnuju dapamohu ŭ Afryku, to tam budzie sytna i vydatna. I voś jany adpraŭlajuć, i voś u Afrycy ŭsio horš, i voś tam užo nichto nie pracuje — čakajuć pasyłak, i voś tam epidemii, kanibalizm, bajeviki śpiekulujuć hruzami čyrvonaha kryža, a dapamoha idzie i idzie. H.zn. my prylacieli da zorki, a jaje niama. Ale my ličym, što prosta treba jašče tut pakrucicca, pašukać za vuhłom.
Ci voś. Dziciačyja damy. Ź jakich dzieci vyjduć sacyjalizavanyja i, nie paŭtaryŭšy pamyłak baćkoŭ, stvorać mnostva ščaślivych siemjaŭ i mnostva ščaślivych dziaciej. Hałoŭnaje, kab va ŭstanovach byli cacki, kaški i šmat kamplektaŭ kałhotak, na jakich nie vyciahvajucca kalenki. Ale voś jość cacki, jość kaški, a dzieci z svaich dziciačych damoŭ statystyčna adpraŭlajucca amal zaŭsiody naŭprost na mohiłki abo ŭ turmu. Inakš kažučy — znoŭ niama zorki, ale treba pašukać.
I voś apošniaje, čym mianie nie tak daŭno źbiantežyli — heta duchoŭnaść. Jakaja važnaja asabliva ciapier, kali treba «zhurtavacca słavianam», kali «my suprać ich», kali «krym naš» i fašysckija połčyščy, padbadzioranyja hiejropaj, učapilisia adpaliravanymi da blasku pratezavanymi zubami ŭ duchoŭnuju skrepu i voś-voś pierahryzuć.
Hetaja zorka — samaja jarkaja. Naša palarnaja zorka. Zdajecca, što jana bačnaja niaŭzbrojenym vokam i nie treba da jaje lacieć, a možna navat dajści i, staŭšy pad joj na dybački — paciahnucca. I voś na jaje śviatło, varušačy łapatnymi nahami, paŭzuć pa hrazi miljony.
Paŭzuć i tak kažuć:
— Ci bačyŭ ty našu zorku duchoŭnaści?
— Bačyŭ! Kvadratnaja! Pryhožaja! Čyrvonaja!
— Dy nu! Kruhłaja jana! Zialonaja!
— Dy i Boh ź im. Ci daloka?
— Dy voś-voś! Chutka dapaŭziem!
Pytaješsia: a što takoje hetaja duchoŭnaść? Dzie jana znachodzicca i jak vyhladaje? Ź jakich nitak vytkanaja? Hladziać jak na idyjota. Pa-pieršaje, kažuć, dzie heta i što heta — nie važna. Ale važna, što heta naša ruskaja pravasłaŭnaja duchoŭnaść, jakaja ŭ nas i ŭ ruskich adna na ŭsich. Tamu što.
A pa-druhoje (i heta samaje važnaje), što jaje niama na Zachadzie. U hiejropy niama duchoŭnaści i być nie moža! Naša zorka, ci kvadratnaja, ci siniaja — dakładna voś tut, tamu tolki, što tam, u dalinie čystahanu, «u ich» — jaje być prosta nie moža. Tamu, što jany ŭsio pidzierasty i hamasieki. Jany zahubili instytut siamji, a kirujuć imi tyja, chto ŭkryžavaŭ (našaha z vami) Chrysta. Tam tolki znak dalara ŭ vačach Skrudža i na mahile Ajn Rend.
Voś. Heta ich formuła raźliku trajektoryi paŭzka. Ciapier zastałosia tolki ŭłasna dapaŭźci i pamacać, jakaja jana, duchoŭnaść. Ci miahkaja? Ci ciopłaja? Ubačyć — ci kvadratnaja, ci kruhłaja?
Ale voś majo pytańnie pa sutnaści. Try rečy vyznačali byćcio savieckaha čałavieka. Zrazumieła, što kali tabie płaciać hałačkami pracadzion i paru kapiejek z rubla, - ty budzieš adkručvać usio što adkručvajecca i pranosić adkručanaje praz prachadnuju. Ty budzieš kraści, vynosić, pazyčać, mianiacca. Takim čynam, pieršy byćcioŭtvaralny punkt — kradziež. Toj, chto kradzie, značyć, baicca miantoŭ zvyčajnych. Toj, chto nie kradzie, dy i naohuł kožny papiaročny — baicca admysłovych. Tych, jakija pryjazdžajuć nočču ŭ čornym varanku, prosiać prajechać i razmova ź jakimi zaciahvajecca minimum hadoŭ na 10. Takim čynam, voś vam druhaja danaść — strach. Treciaja vynikaje ź pieršych dvuch: nieabchodnaść chłusić i prystasoŭvacca. U vyniku razam hetyja pryčyny vyhladajuć tak: kradziež, strach i chłuśnia. Jany i farmavali choma savietykusa. Viadoma, nie kožnaha čałavieka paasobku, ale ŭvieś narod sukupna. Dyk voś pytańnie takoje: ź jakoha baduna hety narod vyrašyŭ, što kradziažy, viečny strach i chłuśnia zrabili jaho nośbitam niejkaj vysokaj duchoŭnaści, na jakuju nie moža spadziavacca «hiejropa» jak śviet ludziej, jakim nie davodzicca dla vyžyvańnia kraści, chłusić i bajacca?
Razvažajučy dalej nad tym, što ž mohuć prymać za duchoŭnaść jaje adepty, adzinaje, što prychodzić na rozum — heta acedia (rospač, smutak), jakaja, zhodna z u tym liku i pravasłaŭjem — śmiarotny hrech. Mienavita smutak, apatyja z dulaj u kišeni, a to i bieź jaje, apiavańnie svajho ŭbostva i biespraśvietnaści, skuholeńnie, prystasavanstva i byli nazvanyja prajavaj duchu, pakolki ciełam, naturalna, varušyć nie patrabavałasia i nie pryniata. Niezdarma samymi duchoŭnymi pa hety dzień nazyvajucca zosimy, nasielniki nieźličonych kiellaŭ. Niepryhožyja, biessensoŭnyja i złyja. Jakija molacca abo pavinny b malicca na toje, kab usie ludzi na płaniecie śledam za imi nie pierasialilisia ŭ manastyry, bo kamu ž tady možna budzie pradać draŭlanyja kryžyki ŭ abmien na elektryčnaść?
Što ž. Ludzi, jakija šmat pracujuć, kab zabiaśpiečyć u tym liku i svajmu ciełu naležny dohlad, jakija za zaroblenyja hrošy kuplajuć sabie prava nie bajacca, nie kraści i nie padmanvać, abviaščajucca pustymi. Abviaščajucca biazdušnymi. Abviaščajucca ślapymi ŭ rešcie rešt.
— Zatoje jany nie bačać taho, što baču ja, — šepča niaščasny duchoŭny čałaviek. Jaho vočy šyroka raspluščanyja. Jon lažyć i nienavidzić. A što jašče zastajecca rabić čałavieku, jaki ŭsiu svaju biaskoncuju zimu, raźmieščany płašmia, hladzić u absalutna čornaje nieba, dzie nikoli nie było vidno nivodnaj, navat samaj kvadratnaj zorki.
Kamientary