Aksanie Kałtovič
Na rostaniach niaspraŭdžanych nadziej
Zdavion staić Abramava karčma,
Dzie piva nalivajuć zadarma,
Mnie ciomnaha nalijuć kufli dva,
A śvietłaha – dla ŭnukaŭ i dziaciej.
Nie pamylisia, bratuchna Abram,
Minułaje z harčynkaj – dla mianie,
Tam ciomny chmiel vužakaj kolcy ŭje,
Hłytok apošni, niby ŭzdych – na dnie,
I kolki da jaho – akreśli sam.
A budučyniu inšym nalivaj,
Prazrystuju, jak soniečny burštyn,
Nie pamylisia – miod, a nie pałyn.
Chaj budzie ŭnukam, chaj skaštuje syn,
Kab poŭnym kufal byŭ pa samy kraj.
6.03.15.
Ciapier čytajuć
Jak razhuł pryrody viarnuŭ cieły Barbary Radzivił i vialikaha kniazia Alaksandra i čamu tajamnicu źniknieńnia ichnich rehalij zmahli raskryć tolki ciapier

Kamientary