«Lepš — maleńkimi krokami, ale da mety». Pryjšoŭ novy list ad Viktara Babaryki
Bolš za miesiac nie było listoŭ ad Viktara Babaryki. Viestačka pryjšła jaho siabru pa pierapiscy.

— Mierkavańnie ab tym, što maleńkaje dziejańnie lepšaje za ŭsiakuju biaździejnaść, (cytata ad Vas), usialaje aptymizm.
Pra nadvorje mnie taksama dumajecca ŭ kirunku i čakańni lepšaha. Choć bolš za ŭsio nie padabajecca słova «čakańnie». Vobraz «pačakuna» adšturchvaje. Lepš — maleńkimi krokami, ale da mety.
I, viadoma ž, chadu času nielha spynić, ale zaŭsiody treba pamiatać: čas — tolki adzin sa składnikaŭ našaha žyćcia. Bo jość jašče miesca (prastora) i sam «naziralnik». Tak što ŭ našych rukach — mianiać i farmavać navakolnuju prastoru, rabić samich siabie lepšymi. Tamu zasynać nie treba.
Kamientary