«Vielmi radasnaja i zusim niečakanaja navina — voś heta ŭsim šort-listam šort-list! Pra takuju kampaniju navat maryć nie mahła — rada, što knihu ŭbačyli i razhledzieli mienavita ŭ hetym kantekście, i mienavita ŭ hetaj premii. Vialiki dziakuj žury, u mianie prosta duša suciešyłasia. (Tak, ja tam čałaviek ź Minska, a nie Ńju-Jorka, ale Minsk — heta takaja sprava, što kančatkova źjechać ź jaho niemahčyma)», — piša piśmieńnica pra premiju na svajoj staroncy ŭ fejsbuku.
Taćciana Zamiroŭskaja ŭ ramanie maluje budučyniu, u jakoj bolš niama śmierci — miescy pamierłych zajmajuć ličbavyja kopii, jakija paśla śmierci «aryhinała» aktyvizujucca i mohuć kantaktavać ź blizkimi praz sacsietki. U niejki momant kopii praryvajucca ŭ anałahavy śviet.
***
Premija Andreja Biełaha — litaraturnaja premija ŭ SSSR i sučasnaj Rasii. Heta pieršaja niepadcenzurnaja premija ŭ saviecki pieryjad. Zasnavana ŭ 1978 hodzie redakcyjaj leninhradskaha samvydataŭskaha litaraturnaha časopisa «Časy». Admietna, što ŭ minułym hodzie łaŭreatkaj premii ŭ naminacyi «Paezija» stała biełaruskaja piśmieńnica Tania Skarynkina za knihu «I vsie pobrosali noži».