Ja śpiašaŭsia i tamu išoŭ, nie hledziačy pa bakach i, badaj, nikoha nie zaŭvažajučy. I raptam pačuŭ: «Zdaroŭ, Anatol Sidarevič!» Spyniŭsia, paviarnuŭ hołaŭ na hołas. Čałaviek praciahvaje ruku — i ja praciahvaju. Rukajemsia. Zaviazvajecca razmova. A moj mozh tym časam napružana pracuje:

chto hety mažny i maładziejšy za mianie mužyk?
Narešcie ŭspaminaju i pry zručnym vypadku nazyvaju jahonaje imia. Mužčyna, jaki zdahadvaŭsia, što ja jaho nie pamiataju, ciapier zadavoleny.

My nie bačylisia, badaj, sorak hadoŭ. Jon tutejšy, ziamlak. My byli dobra znajomyja. Padčas našaje apošniaje sustrečy jon byŭ studentam. Miłavidny, strojny, viasioły, havarki…

Havarki jon i zaraz. Kiraŭnik pradpryjemstva miascovaha maštabu. Kolki hod tamu nazad ja pisaŭ, što toje pradpryjemstva staić, što vokny zaraśli pavucinaj. Pytajusia: dyk jano pracuje? Moj surazmoŭca zadavolena kaža: reanimavali. Ja nie pytajusia, kolki ž hrošykaŭ spatrebiłasia dziela reanimacyi i dzie tyja hrošy ŭziali. Pytajusia:

jak pracujecca ciapier, kali ekanomiku trasie? I moj surazmoŭca nijakavieje, hublaje ŭpeŭnienaść. Jamu nie chočacca razmaŭlać na hetuju temu. Ja adčuvaju, što jon baicca hetaje temy, bo daviadziecca kazać praŭdu i krytykavać palityku taho, chto samy hałoŭny, a krytykavać jon baicca jašče bolš.
Naša razmova skamiečvajecca. Jon paciskaje mnie ruku i kročyć dalej

I tut ža zhadvaju inšuju razmovu — z administrataram miascovaha značeńnia. Razmaŭlali pra bazavuju škołu, fielčarska-akušerski punkt (ci chutka ich začyniać), pra inšyja miascovyja prablemy. Nieŭprykmiet razmova pierajšła na staličnyja spravy, i niejk prahučali imiony Viktara Hančara, Juryja Zacharanki… Ja kažu pra ich jak pra niabožčykaŭ. Administratar z kvołaj nadziejaj pytajecca:

— Vy dumajecie, što ich…?

Jon nie aśmielvajecca pramović apošniaje słova.

— Ja ŭpeŭnieny, — adkazvaju jamu i baču, jak chvala žachu prabiahaje pa tvary hetaha ŭžo niemaładoha čałavieka, jaki, adnak, navučyŭsia vałodać svaimi emocyjami.

…Ich varta było b paškadavać — majho daŭniaha znajomca haspadarnika, i administratara, i tysiačy da ich padobnych. Jany zapałochanyja. Ale

ja trochi viedaju psichałohiju zapałochanych: nie ŭsie, ale mnohija ź ich ščyra nienavidziać tych, chto nie baicca, chto śmieje niešta kazać i niešta rabić nasupierak tamu, kaho jany bajacca.
Tamu ich treba i škadavać, i aścierahacca. Heta, zdajecca, zrazumieła, ale mnie nie daje spakoju pytańnie:
ci možna na ich choć trochi spadziavacca?
Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0