Daŭno, siabry viasiołyja,
«Byvaj!» — skazali škole my,
Dy kožny hod nas kliča rodny kłas.
U sadzie lipki z klonami
Vitajuć nas pakłonami
I školny vals iznoŭ hučyć dla nas.
Kaliś my padšyvancami
Z paŭniusieńkimi rancami
Ŭvachodzili u škołu, niby ŭ chram.
I što ŭsie biełarusy my
Z čubami
Upieršyniu paviedamili nam.
Pad hukaŭ valsa kłasiku
Ŭzhadaju adnakłaśnikaŭ
I pieršy u žyćci svaim dvajak.
Ciabie, z fryzurkaj śličnaju,
Fihuraj fantastyčnaju,
Nastaŭnica lubimaja maja.
Nie spyniš zimy ź viosnami,
Škada, što my darosłyja,
Dy pomniacca nam školnyja dziańki.
Natury niepakornyja,
Lacim šlachami zornymi —
Lubimyja tvaje vypuskniki.
Piaciorkam našym hroš cana,
Kali b zabyŭsia chtości z nas
Baćkoŭskaj movy mieładyčny śpieŭ.
Dalokaje, sardečnaje
Junactva naša viečnaje,
Ciabie viarnuć nazad ja b tak chacieŭ!
Kamientary