Heta pieršaje vydańnie paezii, filazofii i publicystyki Mikoły Jermałoviča.

25 vieraśnia ŭ Miensku prezentavanaja kniha Mikoły Jermałoviča z seryi «Hukavaja kniha pa‑biełarusku». Heta pieršaje vydańnie paezii, filazofii i publicystyki Mikoły Jermałoviča. Aŭdyjokniha vydadzienaja namahańniami hramadzkaha abjadnańnia «Vieterany adradžeńnia», Kulturnickaj kamisii partyi BNF i inšymi inicyjatyvami.
U asiarodku navukoŭcaŭ, vykładčykaŭ i demakratyčnaj hramadzkaści Mikoła Jermałovič viadomy jak vybitny historyk. Jamu naležyć hruntoŭnaja praca pa daśledavańniu historyi staražytnaj Biełarusi, jakaja źniapraŭdžvaje mnohija aficyjnyja dahmaty. Adnak u aŭdyjovydańni Mikoła Jermałovič paŭstaje ŭ novym abliččy, kaža adzin z vydaŭcoŭ Franak Viačorka:
«U hetaj knizie sabranyja viadomyja i nieviadomyja teksty Mikoły Jermałoviča. Na žal, jon užo niabožčyk, ale takoje adčuvańnie, što pradkazaŭ toje, što my siońnia majem u Biełarusi: tatalnaje prynižeńnie i vyniščeńnie ŭsiaho nacyjanalnaha nie biełaruskimi siłami. A taksama raskryŭ sposab zmahańnia z hetym».
Vydańnie knihi Mikoły Jermałoviča «Staražytnaja Biełaruś» naprykancy 1980‑ch stałasia nadzvyčajnaj padziejaj i paŭpłyvała na śvietapohlad sotniaŭ ludziej. Nia mienšaje ŭražańnie zdolnaja zrabić i aŭdyjokniha publicysta i filozafa Mikoły Jermałoviča, pierakanany režyser Valery Mazynski:
«Jon pisaŭ toje, na što nie advažyŭsia, pa‑mojmu, nivodzin z našych paetaŭ. Jon praŭdziva pisaŭ pra toj čas, i dla mianie heta było vialikaje adkryćcio. My kažam, što dysydentaŭ u nas nie było. Voś heta byŭ absalutny dysydent».
U aŭdyjoknizie Mikoły Jermałoviča Valery Mazynski načytvaje 7 hadzinaŭ tekstu aŭtara.
Jak paviedamiŭ Frank Viačorka, u seryi «Hukavaja kniha pa‑biełarusku» vyjšli taksama vieršy Maksima Bahdanoviča, padrychtavanyja da vydańnia tvory klasykaŭ biełaruskaj i zamiežnaj litaratury:
«Aŭdyjoknihi, pierakłady na biełaruskuju movu kinastužak i inšaje my ŭkładajem u kancepcyju neaadradžeńnia. Toje, što rabiłasia napačatku 1990‑ch hadoŭ, usio heta patrebna ludziam i siońnia. Mienavita kultura, na moj pohlad, zdolnaja źmianić našuju rečaisnaść. A taksama abudzić hramadztva da niejkich pieramienaŭ».
| Inšyja biełaruskija knižnyja aŭdyjonavinki | |
| 150 pytańniaŭ pytańniaŭ i adkazaŭ. Encyklapedyja staraja jak śviet. Na hety raz u aŭdyjofarmacie. Pad adnoj vokładkaj, na adnoj kružełcy sabrany ŭvieś kurs historyi Biełarusi, ad Rahvałoda da sučasnaści. Liceisty — Aleś Varabjoŭ i Hanna Tałaka — svaimi niaśpiełymi hałasami adno za adnym zadajuć pytańni, i mažny Siarhiej Chareŭski daje słušnyja hłybokija adkazy. Historyja na dałoni. Reč prydasca školniku, abituryjentu, studentu, navukoŭcu. Štoraz jak słuchaješ — daviedvajeśsia niešta novaje. | |
| Džordž Orueł. 1984. Ferma. Pierakład Siarhieja Šupy. Čytaje Valer Budzievič. Čas hučańnia — 19 hadzinaŭ. Džordž Orueł — anhielski piśmieńnik j publicyst. Viadomy svaimi antyfašystoŭskimi j antykamunistyčnymi pierakanańniami. U satyry «Ferma» Orueł pakazaŭ pieraradžeńnie balšavickich pryncypaŭ i prahramaŭ padčas i paśla revalucyi 1917 hoda. Žyvioły fermy «Menar» arhanizujuć bunt pad spokličami roŭnaści j spraviadlivaści, vyhaniajuć haspadara‑ekspluatatara i biaruć haspadarku ŭ svaje ruki. Śvińni biaruć na siabie adkaznaść za kiravańnie fermaj. Fermaj ciapier kirujuć žyvioły, ale ich paradki ci niečym adroźnivajucca ad ludzkich? Raman 1984 — praciahvaje temu «Fermy». Orueł vyjaviŭ budučuju suśvietnuju supolnaść jak tatalny ijerarchičny ład, pranizany stracham i nianaviściu. Mienavita ŭ hetym ramanie ŭpieršyniu prahučała znakamitaje vysłoŭje «Vialiki brat hladzić na ciabie», a taksama navatvory «dvuchdumstva» albo «dumzłačynstva». | |
| Padrabiaźniej — na koziel.livejournal.com | |
-
U Čačersku skončyli adnaŭleńnie ratušy, pabudavanaj favarytam Kaciaryny II dla natchnionaha Łondanam «idealnaha horada»
-
«Mnie strašenna padabajucca kiepskija mužčyny». Śviatłana Kurs raspaviała, jak pisała svaju pieršuju knihu
-
«Ništo tak nie zaachvočvaje pisać, jak nuda». 50 hadoŭ tamu pamierła Ahata Kryści. Jak pisała heta hienijalnaja žančyna?




Kamientary